8. nedjelja kroz godinu
"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Mt 6,24-34
Ne budite zabrinuti za život svoj (Mt 6, 24-34)
Izreka o nemogućnosti služenja dvojici gospodara ima povijesni korijen u okolnosti da su u ono doba dva vlasnika znala posjedovati jedno "poduzeće" ili su vlasništvo jednoga naslijedila dvojica zajedno sa slugama koji su radili na imanju. Ona sačinjava misaonu cjelinu s odlomkom Mt 6, 19 24: služenje Bogu traži odlijepljenost od iluzornih dobara. Prema ondašnjem "pravu" sluga je sav pripadao gospodaru, trebao je gospodarevu stvar prigrliti i promicati kao svoju. U takvim okolnostima nije mogao promicati zbiljske interese dvojice gospodara. "Mrziti" jednoga od takvih gospodara značilo je postati indiferentan prema njemu, ne pribavljati mu korist svakim svojim radnim danom i pothvatom. Za "bogatstvo" stoji u grčkom ovdje mamonas, što ponajprije označuje izvor životne sigurnosti, materijalni posjed, novac, blago. Ovdje Isus, svjestan grešne sigurnosti koju ljudima često daje materijalno zemaljsko blago, upozorava da ljudi često štuju novac umjesto Boga. Novac može biti dobar sluga, ali loš gospodar.
Slijede poticaji na oslobađanje od grozničave brige za materijalne potrebe. Književno su složeni po sljedećoj shemi:
- načelo: "Ne budite zabrinuti za život!" (r. 24);
- prva slika: ptice ne siju, a hrane se (r. 26-27);
- druga slika: poljsko cvijeće raskošnije obučeno od Salomona (r. 28-30);
- tri osnovne ljudske potrebe: hrana, piće, odjeća (r. 28-30);
- zaključak: tražiti najprije Kraljevstvo i pravdu njegovu (r. 33).
Poslovica: "Dosta je svakom danu njegova zla" djeluje kao prošireni zaključak (r. 34). Isus ju je upotrijebio ne da izrazi pesimizam, nego da pokaže kako vjera oslobađa od pesimističkog strahovanja za sutrašnjicu. Time nije želio pošteni ljudski rad suprotstaviti preuzetnoj bezbrižnosti niti pouzdanjem u Boga koji se brine za svoja stvorenja nadomjestiti svaki ljudski rad i planiranje obiteljskog, župnog, gradskog ili državnog budžeta.
Njemački katolički bibličar ovako razmišlja nad ovim tekstom iz današnje perspektive: "Velika poruka ovog teksta jest ponajprije poticaj na pouzdanje u Boga koje trebamo gajiti. To pouzdanje ne odgovara nekom naivnom, nerealnom ili romantičnom promatranju svijeta. Nema nikakve sumnje da su se i u Isusovo doba mogli vidjeti mrtvi vrabac i usahla trava, da spomenemo samo blage primjere disharmonije. Ipak Isus ne obustavlja svoje pouzdanje u Boga niti prestaje hvaliti Boga dok eventualno ne razradi cjelovit nauk o Bogu. Kad zna da mu je život siguran u Bogu, stječe slobodu za služenje drugim ljudima i sposobnost da ih čini sretnima. Točno je da trebamo ispravljati uobičajenu sliku o Isusu koja je uvijek u prvi plan stavljala njegovu poslušnost i žrtvenu smrt. Isus je u svojoj nutrini morao biti sretan čovjek, koji je mogao oslobađati od izvanjske prisile... Suprotnost od te slobode jest robovanje bezuvjetnom napretku, prestižu, bogatstvu itd., a pokatkad i zdvajanje. Krivo tumačenje ovog teksta sastojalo bi se i u tome kad bismo ga smatrali opravdanjem da ne možemo ništa promijeniti u stanju svijeta. Isus je očekivao Božje kraljevstvo koje će donijeti veliku promjenu i koje je on svojim djelovanjem činio dostupnim. Matej je izrazom 'pravda' još pojačao tu usmjerenost prema ispunjenju. Bezbrižnost s obzirom na sve ove stvari donosi oslobođenost za ono pravo. Ta je oslobođenost oslobođenje od lažnih sigurnosti i ona daje životu čvrsti temelj" (J. GNILKA, Das Matthäusevangelium l, Freiburg, 1986, 252-253).
Gospodin Isus nije paničio za hranu, piće i odjeću, svoju i svoje Dvanaestorice, nego se oslanjao na Oca uprisutnjujući njegovo kraljevstvo i pravednost. Pritom je postajao sve slobodniji za druge ljude. Neka i nama danas udijeli da ne budemo grozničavo zabrinuti za materijalne potrebe svoje i svojih najdražih. Tako ćemo biti otvoreniji za Boga i ljude.
Dosta je svakom danu zla njegova !!! Postoji li zlo...?
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje: ''Je li Bog stvorio sve što postoji?''
Student Ivan smjelo je odgovorio: ''Da, Bog je stvorio sve što postoji!'' ... ''Bog je sve stvorio?'' upita profesor još jednom. 'Da, profesore, odgovori Ivan. Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas odre-đuje ono što radimo, onda je i Bog zao! Ivan je ostao šutke, a profesor je pun sebe zaključio da je dokazao da je vjera zapravo mit.
Student Jura podiže ruku i pita profesora, smije li ga nešto pitati. ''Naravno'', odgovori profesor. Jura reče: ''Profesore, postoji li hladnoća?''...'' Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?'' Studenti su se smijali.
Jura je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.
Jura pita dalje:'' Profesore, postoji li tama?'' Profesor odgovori:Naravno da postoji'. Jura: U krivu ste profesore, tama ne postoji. Tama je samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji koristimo da opišemo što se događa kada nema svjetla.
Na kraju, Jura upita: Profesore, postoji li zlo? Sad pomalo nesiguran, reče profesor: Naravno jer zlo vidimo svaki dan, u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovje-čnosti prema drugim ljudima i zločinima diljem svijeta. Na to Jura reče: Profesore, zlo ne postoji. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla ''. Profesor je sjeo i razmišljao
 |
Vjeronauk PRIČEST
|
 |
|
 Petar Šantavec r.2010. sin Kristijana i Marine iz Prilesa 15. |
|
 |
 |
|