5. korizmena nedjelja



U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“ Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: „Zagrmjelo je!“ Drugi govorahu: „Anđeo mu je zborio.“ Isus na to reče: „Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Iv 12, 20-33

Kristov križ unosi svjetlo u naše trpljenje, te nam daje i snagu u trpljenju. Tko gleda na Isusov križ, tko promatra Spasitelja na njegovom križnom putu – taj nosi hrabro svoj vlastiti križ i trpljenje, bez straha i prigovaranja. On se hrabri mišlju: dobri Isuse, ti si kudikamo više trpio. Učitelju, Ti si više činio i učinio, za nas sve! Umro si na križu za nas! Na križu si raširio svoje ruke u želji da zagrliš cijeli svijet. Križ govori o snazi tvoje ljubavi i trpljenja!


Da bi živjeli, moramo umrijeti



Trgovac iz Indije je otputovao u Afriku u namjeri da nabavi začine i životinje. Dok je putovao džunglom ugledao je tisuće prekrasnih šarenih papagaja. Uhvatio je jednog i poželi ga odvesti u Indiju da mu bude kućni ljubimac. Kod kuće ga je držao u kavezu, hranio ga najboljim sjemenjem i medom, svirao mu glazbu, u stvari, dobro se brinuo o papagaju.

Nakon nekoliko godina odlučio je trgovac ponovno otići u Afriku, i upita on papagaja, koji je znao govoriti, da li ima neku poruku za svoje prijatelje i rodbinu u afričkoj džungli. Papagaj reče svom gospodaru da kaže drugim papagajima da je on sretan u kavezu i da uživa svaki dan, i da im šalje najbolje pozdrave.

Kada je stigao u Afriku, trgovac proslijedi pozdrave od zatočenog papagaja. I upravo kada je završio sa pozdravima, papagaj koji ga je slušao ispuni oči sa suzama i padne mrtav. Trgovac se iznenadi i pomisli da je mrtvi papagaj u bliskim rodbinskim odnosima sa njegovim papagajem u kavezu i da je to razlog njegove smrti.

Vrativši se u Indiju, on reče svom zarobljenom papagaju što se desilo. I kad je završio sa pričom, njegovom ljubimcu se oči ispuniše sa suzama i on padne mrtav u kavezu. Trgovac se zaprepasti ali zaključi da je papagaj umro zbog tuge što mu je bliski prijatelj u Africi preminuo.

Trgovac otvori kavez i iznese mrtvog papagaja i postavi ga pored kaveza. U isti mah, papagaj zaleprša krilima i odleti na obližnje stablo.
Trgovac mu reče: Dakle, ti nisi mrtav. Zašto si to uradio?
Papagaj mu odgovori: Zato što mi je prijatelj iz Afrike poslao vrlo važnu poruku.
Koja je to poruka? Upita ga trgovac.
Rekao mi je da ako želim pobjeći iz kaveza, moram umrijeti dok sam još živ.

Još za života moramo "umrijeti" napustivši kavez svojih loših navika i ponašanja, kako bismo živjeli pravedno i bili bliže Bogu. Korizma je prilika za takvo "umiranje".


NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA


Malo pomalo, kako se korizma bliži kraju, to se u liturgiji sve više govori o Gospodinovoj muci. Isusov životni put sve određenje skreće prema Kalvariji. Mnogo je puta govorio da će trpjeti i njegovi apostoli nisu nikako mogli shvatiti da bi to moglo jednog dana biti kruta stvarnost. No što se više bližio dan u koj
i će se sve to ispuniti, sam je Isus osjećao odbojnost i strah pred užasom smrti, muke i umiranja. O tom svjedoči sv. Pavao, koji u današnjoj poslanici piše, "Krist je u dane svoga zemaljskoga života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje onome, koji ga je mogao spasiti od smrti." Kao da ta rečenica iz današnjeg odlomka u sebi sažima vapaje nebrojenih ljudi upućenih Bogu. Koliki li su prije i poslije Isusa u patnjama, smrtnoj pogibelji, u katastrofama, progonstvu, u zdvajanju svoj krik upućivali Bogu? Koliki li su nekad, a i dandanas suznih očiju vapili i molili, tražeći pomoć i snagu u svojoj nevolji? A Bog je naizgled šutio. Kao da ih nitko ne čuje, nikome nije stalo, čak ni Bogu. A jednako nam tako svjedoči i sam Isus riječima današnjeg Evanđelja, gdje govori, "Duša mi je sada potresena i što da kažem! Oče, izbavi me iz ovoga časa. No zato dođoh u ovaj čas!" Jest, i sam se Isus bojao muke i smrti. Nije ni čudo što mu je u getsemanskoj agoniji krvav znoj oblio lice. Potražio je utjehu kod svojih apostola, ali oni su nažalost zaspali.
Kroz čitav svoj život Isus se susretao s patnicima i nevoljnima. Kadgod je ugledao mnoštvo, koje je bijeda i nevolja dovodila preda Nj, on se sažali nad njima, "jer bijahu kao ovce bez pastira". Duboko je u svom srcu suosjećao sa svakim koji je trpio. Nije samo prema drugima bio suosjećajan i teško je podnosio da ljudi trpe i pate. I sam je u svom srcu veoma teško osjećao svako trpljenje bilo ono fizičke ili psihičke naravi. Boljelo ga je što ga apostoli tako teško shvaćaju, što su bili odviše ovozemaljski orijentirani. Vječno su sanjali o zemaljskom kraljevstvu. Još mu je bilo teže što su farizeji i drugi narodni vođe bili tako tvrda srca i puni nevjerice prema njemu. Proplakao je nad svetim gradom, koji nije shvatio čas svoga pohođenja. Kolike li utjehe i za nas, što u Isusu prepoznajemo čovjeka, koji nam je toliko sklon i koji ima toliko ljubavi prema svima umornima i opterećenima. Zato se sprema da uzme na svoja ramena križ i da stane na čelo svih križonoša, što će ih povijest poznavati i da krene put Kalvarije ne bi li tako mogao biti najveća utjeha svima koji će ga kroz stoljeća slijediti. On nam nije rekao, da će svojim sljedbenicima uzeti križ s ramena i da će ih poštedjeti od trpljenje i boli. Naprotiv stavio je to kao znak pripadništva Njemu: "Tko hoće biti moj, neka uzme križ svoj na svoja ramena svaki dan i neka slijedi mene!"
Taj odlomak, dakle, ne pruža neku jeftinu utjehu jer izričito napominje kako Isus iz poslušnosti ide do kraja na tom putu trpljenja i umiranja, i zbog toga biva uslišan, oslobođen straha. Bog, njegov Otac ga ne zaboravlja, premda ga je naizgled na trenutak ostavio sama. Na kraju njegova puta ne nalazi se ni praznina očaja, ni poniranje u ništavilo - već Otac koji ga u uskrsnuću proslavlja. U njegovu primjeru leži i nada za sve nas: da nas Bog neće ostaviti same, prepustiti nas smrti, već će nas, ako ćemo poput Isusa k njemu vapiti, i čuti i uslišati. To nas ohrabruje da prihvatimo svoju čovječnost, da ne skrivamo svoju slabost, svoje strahove, boli i trpljenja. Ali sa sviješću i sigurnošću da u svojoj nevolji i muci nismo nikada sami, prepušteni samima sebi. Bog će i nas poput Isusa, ako ustrajemo u vjernosti, uslišati i izbaviti iz vlasti tame i smrti.
Kako se često i mi susrećemo sa patnjom i samom smrću. Tolikima bismo rado pomogli, ali smo nemoćni. Njihova je bolest moćnija od naše dobre volje i tako nam na očigled odilaze s ovoga svijeta toliki koje smo mi ljubili ili su oni ljubili nas. Otvara se grob jedan za drugim i tu sahranjujemo srca, koja su nekoć kucala za nas. Tu zavijamo svoju bol i tugu u suzni veo i bolna se srca opraštamo od onih, koji pođoše pred nama. No u toj nas tuzi mora tješiti Isusove riječ iz današnjeg evanđelja: "Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod." Ako zrno ne umre! Čudnovato! To malo pšenično zrno kao da stoji pred slobodnim izborom, ili ćeš umrijeti, pa tako donijeti novi rod ­ ili ćeš odbiti smrt i ostati zrno samotno, jalovo, sebično. Zar je moguće, da tom malom zrnu jedino smrt omogućava plodnost? Moguće je.
Tko je dakle taj Isus da Ga mnogi žele vidjeti? On je začetnik našega spasenja, On je ostvario spasenje mukom, smrću na križu i uskrsnućem. Tako mu je Otac odredio i On je poslušao Oca. U smrti i u uskrsnuću Isus je uspostavio novi i vječni savez prijateljstva između Boga i čovjeka. Mi postajemo Njegova djeca, a On naš Otac i Prijatelj, koji nam dariva vječni život i u njemu vječnu sreću. Opredijeliti se za Isusa znači prihvatiti taj savez prijateljstva na svoju sreću. A što ljepše može čovjek zaželjeti nego biti s Bogom u savezu, doživjeti oproštenje grijeha i radost zajedništva u ljubavi?

STOLAR



Bila jednom dva brata koja su živjela na susjednim farmama i koja su se posvađala. U posljednjih 40 godina bila je to prva ozbiljna svađa. U tih 40 godina braća su živjela jedan pored drugog, voljeli se i pomagali si.

No, odjednom se ta idila pokvarila. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi nakon kojih su usljedili mjeseci šutnje.
Jednog jutra, netko je pokucao na vrata starijeg brata. Otvorio ih je i vidio čovjeka sa stolarskim alatom.
”Tražim posao.” rekao je. ”Možda bi se ovdje na tvojoj farmi mogao naći neki poslić za mene?”
”Da,” rekao je stariji brat.

”Znam šta bi mogao napraviti za mene. Vidiš onu kuću s druge strane potoka? Tu živi moj susjed, zapravo, mlađi brat. Prošlog mjeseca je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od rijeke do tu i sad je između nas potok. To je napravio kako bi mi napakostio, ali vratit ću mu ja… Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega ni njegovu kuću.”
Stolar reče: ”Sve mi je jasno. Daj mi čavle i bušilicu i vidjet ćeš kako ću to sjajno napraviti”.
Stariji brat je otišao do grada, stolaru je dao potrebni materijal i otišao. Stolar je cijelog dana vrijedno radio…
Kada se predvečer stariji brat vratio, stolar je završio posao. Stariji brat je bio zapanjen! Ograde uopće nije bilo. Stolar je napravio most koji je spajao dvije obale potoka.
Bio je to prekrasan most, a s njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.
”Stvarno si sjajan čovjek kada si napravio most poslije svega što sam ti rekao i napravio”, rekao je mlađi brat.
Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Vidjeli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće. ”Hej, pričekaj! Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao napraviti”, reče stariji brat.
”Vrlo rado,” reče stolar ”ali moram napraviti još puno mostova….”

Kula u pijesku



Rabin je promatrao djecu koja su na obali zidala kulu od pijeska.
Kad su završili svoju kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je sravnio sa zemljom.
Djeca su se uhvatila za ruke i počela se smijati.
Malo zatim, započeli su graditi novu kulu.
Rabin je rekao: NAUČIO SAM VAŽNU LEKCIJU OD DJECE:
Za mnoge stvari u našem životu trošimo puno vremena i puno energije, nesvjesni da u stvari gradimo kule od pijeska.
Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono, što smo (sa)gradili s tolikim trudom. A kad se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s nekim držati za ruke.

Župni vjeronauk


Petak - Prva pričest - 15.00 h

Utorak - Krizma 15.00 h




     
     
     





Martina Turek
kćerka Gorana i Maje iz Sv. Đurđa Dravska 19

Adolf Horvat
r.1919. iz Struge 77.

Stjepan Kraus
r. 1931. iz Karlovca, Mirna 3.

Mir im vječni.

Ozivaju se

Danko Josip Sačer
iz Sesveta i Anica Gril iz M. Bukovca.

Vjenčanje je 25.4. u V. Bukovcu.
Ženidbenu zapreku javite župnom uredu.

Tomislav Bratković iz Koprivnice i Ivana Mlinarić iz Sesveta L. Ludbreška 5.

Vjenčanje je 11.4.2015. u Sv. Đurđu.
Javite ženidbenu zapreku






P
23.03.
Dražen
16.00 Struga +Ana Stjepan Kraus
18.00 Rasinja-ispovijed
U
24.03.
Katarina Švedska 7.30
17.00 Kuzminec -ispovijed
S
25.03.
Blagovijest 17.30
18.00 ML
Č
26.03.
Emanuel 7.30
17.00 Legrad, Đelekovec - ispovijed
P
27.03.
Lada 16.30 Križni put
17.00+Šmer Ivan Franjo Stjepan Ruža
S
28.03.
Vesna 9.00 Ispovijed Ludbreg
16.00 Caritas – sveta misa
17.00 Caritas- Susret starijih osoba – misa i dvorana
N
29.03.
Cvjetnica
8.00 SĐ+Ivan Paula Horvat +Jurica Prtenjača Marković Ivan +Ivan Marković Jurica Prtenjača, +Stjepan Mara Pavlović Anto Matić
11.00 +Sabol Antun i ob.