33. nedjelja kroz godinu



U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.
Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«


Mk 13, 24-32



Ako je učiteljica u školi najavila da će ispitivati, a nije rekla kada će to biti, oni koji žele dobru ocjenu moraju svakodnevno marljivo učiti i uvijek biti spremni za ispitivanje. Krist je najavio svoj drugi dolazak, ali ne znamo kad će to biti. Zato uvijek moramo biti spremni. A za Kristov dolazak se pripremamo vjerom i dobrim djelima. Pripremamo se tako da svojim načinom života u svijetu budemo svjedocima Božje ljubavi prema čovjeku. To je pravi materijal za gradnju vječnoga života.


Sadašnji svijet, cjelokupno Božje stvorenje, ovakvo kakvo je danas, nipošto nije vječan. Ima svoj početak i svoj kraj. Ali taj kraj nije apsolutni svršetak, nestanak, povratak u ništavilo. Kraj povijesti i materijalnog svijeta nije posljednja i sva istina o svijetu, čovjeku i čovječanstvu. Čovjek i Čovječanstvo imaju veliku, vječnu budućnost. Živi Bog i Bog živih sprema čovječanstvu završnicu ovosvjetske povijesti, ali koja je početak svijeta kojemu neće biti kraja. U tom novom Božjem svijetu,  imat će udjela i materijalni svijet. Po Božjem obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju.  


Zemaljski život tek je etapa na putu prema vječnosti!
Pozvani smo iskoristiti ga kao pripravu za nju. Ta priprava nikako ne smije biti sebično zatvaranje i briga za vlastito spasenje, nego nastojanje oko širenja evanđelja i izgradnja kraljevstva nebeskoga već sada. Spasenje ne postižemo samo svojim dobrim djelima i pobožnošću, nego prije svega ljubavlju i zalaganjem za ostvarenje mira i pravednosti ondje gdje živimo i djelujemo. Probajmo danas prepoznati sve trenutke u kojima smo zanemarili svoje poslanje Kristovih učenika i ponašali se kao djeca ovoga svijeta. Pokajmo se i molimo Gospodina da nam oprosti.



          NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT

Evanđeoski opis svršetka svijeta oduvijek je privlačio pažnju svojom dramatičnošću. Učenjaci su se pitali, kako da tumače "pokretanje" nebeskih sila, a priprosti su željeli znati, kada će se to sve dogoditi. Ali je mnogo važnije pitanje: zašto? Zašto mora doći kraj? Zar je Bog stvorio svijet zato, da ga uništi? Zar je nebeske sile zato učvrstio, da bi ih rasklimao? Zar je zato upalio sunce, mjesec, zvijezde, da ih na kraju sve obavije tamom? A zemlja i sve što je na njoj, da nestane? Zar se čovjek zato muči, da bi jednom sve, što je s trudom načinio, propalo? Kako iz nedjelje u nedjelju promatramo Božju riječ, nije nam Isus do sada ovako otvoreno govorio.
Budući da se liturgijska godina približava svojem svršetku, to Liturgija sve više poziva vjernike na razmišljanje o svršetku vremena, što će se dogoditi u isto vrijeme kad i slavni povratak Kristov i obnova svega u njemu. Pretposljednja nedjelja crkvene godine nosi svoju poruku, naizgled zastrašujućeg sadržaja: ovaj naš život, zemlja i sveukupna kozmička stvarnost doživjet će katastrofu. Ljudi je još kraće nazivaju "smak svijeta". Svršetak kojeg spominje Evanđelje, samo je prijelaz u drugačije stanje. Sadašnje će nestati zato, da započne buduće . Nebeske sile će se pokrenuti zato, da se učvrste nove, čvrste. Sunce, mjesec i zvijezde zato moraju potamnjeti, da zadobiju ljepši sjaj.
Upotrebljavajući tajanstvene ali vrlo sugestivne slike, Isus naviješta svoj slavni dolazak na kraju vremena" sve će se dovršiti okupljanjem raspršenoga čovječanstva u "vječnome gradu", u Kraljevstvu ljubavi. Krist upotrebljava jak sugestivni jezik i način govora svoga vremena kojega mi nazivamo apokaliptičkim načinom govora, jer je povezan s posve određenim mentalitetom. Kad bismo taj način govora shvatili doslovce, ne bismo mogli shvatiti njegovu poruku. O kojim događajima govori Krist? Izgleda da on povezuje događaje svoga vremena s događajima koji će se zbiti kod njegovog drugog dolaska na kraju vremena. Ova stranica evanđelja, ne želi pobuditi strah u nama, to je navještaj jasne nade koja nas treba ohrabrivati i dati nam snage da s potpunim oduševljenjem možemo živjeti svoj život kao zadatak. Kršćanin je čovjek budućnosti i vječne sreće.
Nekada je, kada su oni stariji među nama išli na vjeronauk, prvo pitanje iz katekizma glasilo: "Zašto smo na ovome svijetu?" Odgovor je bio: "Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, njega ljubimo, njemu služimo i tako u nebo dođemo." To pitanje, prošireno: "Tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo, koji smisao ima naš život" temeljno je pitanje svakoga ljudskog bića, važnije i iznad svih drugih pitanja. Znati odgovor na to pitanje vrijedi više od svega. Nažalost, ljudi se često svojom nevjerom rugaju Bogu i svemu što je Božje. Često izgleda da je naš Bog doista šutljivi Bog, koji na sve nepravde i krvoprolića, na sve zlo ovoga svijeta šuti i ne reagira. No, ljudi često zaboravljaju da je On vječan i da vrijeme za njega ne predstavlja nikakav problem. Žuri se samo nama ljudima, koji smo prolaznici ovim svijetom. Mi bismo odmah htjeli vidjeti kraj svijeta i pobjedu dobra, a da pri tome puno ne razmišljamo na kojoj ćemo strani mi ostati.

Dan, u koji će se to zbiti, nije nikome, pa ni anđelima, poznat. Tada će se ispuniti sva proroštva i Božja obećanja, sve vjerničke nade i svaka pravednost. Isus je sve to otkrio ne da straši svoje učenike nego da podrži njihovu nadu. Da ne bismo mi danas posumnjali i pomislili kako je u svijetu nepravdi i zla uzaludno očekivati nešto bolje ili da nije ispravno nadati se i iščekivati spasenje. U nadi valja ustrajati i još biti radostan zbog toga što kršćanska nada ne postiđuje. Gospodin će u taj veliki dan svuda sabrati sa svih krajeva zemlje sve odvažne ispovjedaoce, Gospodin će sabrati sve one koji su živjeli kako ih je učila njihova vjera i vjerno slijedili glas savjesti. Možda ćemo se tada iznenaditi kada tamo vidimo one koji nisu formalno pripadali Isusovoj Crkvi, ali su joj pripadali krštenjem željom. No, u isto će se vrijeme sabrati pred vječnim i pravednim Sucem svi oni, koji će kao prokletnici za uvijek biti izručeni đavlu i anđelima njegovim, kako kaže Isus. Bog će - jer je pravedan - samo potvrditi ono, što su oni sebi izabrali svojom slobodnom voljom.
   Današnje evanđelje svakom vjerniku podiže nadu i životni optimizam. Božja pravda već poslije smrti svakom čovjeku daje prema zasluzi, ali na koncu svijeta, na sudnjem danu zlo će doživjeti javnu i sveopću i trajnu osudu, a čestitost i poštenje doživjet će trajnu pohvalu i priznanje. Tad će spašeni zahvaljivati Bogu i govoriti mu: Hvala ti Bože, što nismo posumnjali u tvoju pravdu i u tvoju snagu. Živjeli smo u vremenu, kad je bilo poteško imati pouzdanja u Tebe, kad je mnogima bilo smiješno uzdati se u Tvoju moć i u Tvoju pravdu. A mi smo uz tvoju pomoć izdržali. A Bog će tada spašenima reći: "Dođite blagoslovljeni Oca mojega. Primite u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta." A oni drugi, odbačeni i osuđeni reći će: kako smo se žalosno prevarili u svojim računima. Kako smo bili jadni kad smo se rugali Bogu i onima koji se uzdaju u njegovu pravdu.

Na kraju, najvažnije pitanje ostaje otvoreno, pitanje za tebe, pitanje za mene: gdje ću se ja, gdje će se svaki od nas pojedinačno, naći toga velikog dana? Na koju će stranu nama osobno pokazati anđeli. Tu više ni suze pokajnice neće ništa pomagati, jer je vrijeme opredjeljenja prošlo i više se ne vraća. Nitko nas neće moći zagovoriti ili zaštititi, ako za života nismo u Majci Božjoj i svetima imali svoje zaštitnike i zagovornike. Gdje ćemo se naći? Sada visimo između dva duboka ponora: između vječnoga života i vječne smrti; između vječnih radosti i vječnih muka, između vječnog kliktanja i vječnog plača; između vječnoga svijetla i vječne tame; između vječne ljubavi i vječne mržnje; između vječnog pokoja i vječne agonije; između neba i pakla. Izbor se dakle vrši u vremenu. Svaki čas i na svakom mjestu. Što ćemo izabrati i zašto se odlučiti? U tome je sva naša veličina i odgovornost. Za što se mi svakodnevno odlučujemo? Ne zaboravimo: nije to za vrijeme nego za cijelu vječnost! Ne zaboravimo da nitko umjesto nas neće donijeti tu odluku. Ne zaboravimo, tada nećemo moći nikoga okriviti za naša luda djela ili čine.



ŽUPNI VJERONAUK:


KRIZMANICI –ovaj tjedan nema vjeronauka
PRVOPRIČESNICI subota u 10.00 sati

RASPJEVANI ANĐELI - Svaki četvrtak -proba dječjeg zbora u 16 sati.
SVI NOVI ČLANOVI, jasno župljani, SU DOBRO DOŠLI! Čekamo vas!

Marijina legija ima sastanak - srijeda 17.00 sati – pozivamo župljane da postanu Marijini legionari

Ovim tjednom nastavljamo s redovitim pastoralnim događanjima u našoj župi.
Idućom nedjeljom blagdanom Krista Kralja mi završavamo ovu liturgijsku godinu. Prvom nedjeljom Došašća započinjemo novu liturgijsku godinu i sa slavljem svetih misa zornica. S prvom Nedjeljom Došašća započinjemo i upis misnih nakana za iduću godinu. Isto tako s prvom Nedjeljom Došašća biti će moguće nabaviti kalendare za novu godinu.



 
   
   
   
   
   













P
16.11. Sv. Margareta Škotska  
U
17.11 sv. Elizabeta Ugarska 7.30 +Miroslav Kovaček, Josip Markulinčić, Kovačić Ružica i ob. Kovaček
S
18.11. posveta bazilike sv. Petra i Pavla 7.30 +Ob. Premec, Bahat, Vađunec i + vlč. Vladimir Stolnik
17.00 ML
Č
19.11. Obadija  
P
20.11. Zlatko 7.30 +Kovaček Franjo
S
21.11. prikazanje BDM 7.30
N
22.11.
Krist Kralj 8.00 Sv. Đ. +Kovačić Jelka Ravnikar Terezija i Čiril
9.30 Hrženica +Dražen Blažic
11.00 Sv. Đ.+Šmer Ruža Franjo Stjepan Ivan, Katica Valjak