32. nedjelja kroz godinu
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
Lk 20,27-38
BOŽJA RIJEČ I SADAŠNJOST
Idemo kraju liturgijske godine i Crkva nam pruža tekstove koji nas vode svršetku povijesti spasenja. Stavlja se naglasak na vjeru i nadu u vječni život, postavlja se pitanje o vjerovanju u trajnost života, kao i o vjerovanju u uskrsnuće. Svaki dan čujemo kako ljudi lakše prihvaćaju reinkarnaciju nego li uskrsnuće. U reinkarnaciji se radi o kružnom putu unutar ovog svijeta, a u uskrsnuću o "prijelazu" u drukčiju, ljepšu stvarnost. No, pitanje kako je zaslužiti? Diskusija u uskrsnuće bila je prisutna i unutar Hebrejskog vjerovanja. Dapače se uz sve vjerovanje u Jahvu postavljalo i pitanje vječnog života ljudi. Mnogi su vidjeli nastavak života u djeci, zato je bila obaveza uzeti ženu bratovu da mu se ostavi rod i nastavi život. Tako rođeno dijete pripisivalo bi se umrlom bratu, te je on zapravo preko njega ostajao trajno prisutan. No, krenimo redom.Prvo čitanje iz knjige Makabejaca je najljepši i najjasniji tekst u vjeru u prekogrobni život. Vjera u prekogrobni život spada u neka pratemeljna uvjerenja u čovječanstvu. Knjige o makabejskom otporu protiv tuđinskog jarma svjedoče nam o visoko razvijenoj uskrsnoj vjeri kod starih Židova. Pripovijeda nam o divnim pojedincima koji su umjeli staviti na kocku i sam život za vjernost otačkoj vjeri. Oni su znali za koje vrednote se valja, i uz cijenu života, opredijeliti. Ono što je bitno u Novozavjetnom navještaju jest to da se budući život razlikuje od ovoga, da se ne radi o reanimaciji, niti o reinkarnaciji, nego se radi o uskrsnuću na novo tijelo, zapravo u novom tijelu. Kroz uskrsnuće posvećuje se čovječje tijelo i cijeli svemir. Tako nas uskrsnuće poučava da ne postoji apsolutna odvojenost naravi i nadnaravi. Sve je jedno u Bogu. Što za nas znači položiti život za Krista. To nije prekid zemaljskog života nego prekid sa svim što nas udaljava od nasljedovanja Krista. To nije neminovna sudbina s kojom se treba pomiriti, već kršćanin umire Gospodinu, kao što je i za nj' živio. Ne radi se o tome da uzvisujemo odricanje nego o tome da ako želimo Krista slijediti onda moramo i ići putem kojim je i on hodio a ne nekim zaobilaznim jer onda nećemo stići na cilj na vrijeme. "Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo", kliče apostol Pavao u poslanici Rimljanima. Zar nam ovo ne potvrđuju sedmorica braće svojim postupkom. Niti jedan od njih nije htio pogaziti svoje obećanje dano Bogu nego su žrtvovali ono najvrednije što su imali na zemlji - život, kako bi Mu ostali vjerni do zadnjeg daha.
Evanđelje ide korak dalje. Saduceji, slobodoumni židovski pismoznanci, nisu vjerovali u uskrsnuće mrtvih: čovjek pada kao stablo i umire kao svako živo biće. U ovom stoljeću pokazale su se posljedice takve nevjere. "Uzmi sve što ti život pruža, vječnosti nema, nema ni doviđenja!" Farizeji su, naprotiv, vjerovali da vjernik smije očekivati život i nakon smrti. Budući život, po njihovu uvjerenju, nije ništa drugo do nastavak zemaljskoga: jede se i pije, samo nešto bezbrižnije, ženi se i udaje, samo s manje rizika i više nade u sreću. Za takvu se vjeru sad hvataju saduceji. Iznose priču iz Staroga zavjeta kako bi ismijali nastavak života poslije smrti
Isus daje dvostruki, nadmoćni odgovor: Saducejima kaže: vaša poruga promašuje jer nemate pojma o mogućnostima, o svemoći i ljubavi Božjoj koji čovjeku i poslije smrti ostaje blizu kao Bog živih. Pobija ih dakle njihovim vlastitim oružjem: pozvali su se na Mojsija, svoga velikog zakonodavca. A nije li baš Mojsije poslije susreta s gorućim grmom ovoga Boga nazvao Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, "Bogom živih". Kad bi Abraham, Izak i Jakov, praoci našega naroda, bili mrtvi, onda bi ovaj Bog bio Bog mrtvih, a ne živih. Živi Bog je jamac novoga života i novoga svijeta.
A farizejima kaže Gospodin: vaše predodžbe o onome "što je Bog pripravio onima koji ga ljube" kao i vaše mišljenje da je budući svijet samo nastavak i produljenje sadašnjega života nikako ne odgovara veličini onoga što Bog namjerava s ljudima. Kod uskrsnuća mrtvih čovjek se ne vraća jednostavno u ovaj život što ga je napustio zbog smrti, nego naprotiv, započinje sasvim novi život. Odsada čovjek sudjeluje u vječnom životu Božjem. Možda život što nam ga Bog obećava nije od našega zemaljskoga života samo tako različit kao život onog bogataša od života onoga siromašnoga Lazara. Za njih više ne vrijede biološki zakoni sadašnjega svijeta. U novom svijetu smrti više nema, pa nije potrebno ni ženiti se niti udavati. Budući život nije nastavak ovakvog života (zar bi ovako željeli vječno biti?), nego puno kvalitetniji u stalnoj vezi s Bogom.
Kako mi živimo? Da li je život, što ga mi živimo, doista priprava na suživot s Kristom kroz svu vječnost ili smo uslijed prevelikih briga i poslova oko ovozemaljskih stvari zaboravili na ono, što je jedino potrebno? Jesmo li svjesni, da je naš život na zemlji samo predigra onog pravog i vječnog života na nebesima. Koliko smo spremni žrtvovati se radi svoga ideala, da li smo spremni svoje sitne, a nekad i krupne, želje i užitke zaboraviti i polako ih se osloboditi, ili možda svoj posao koji smo namjeravali raditi nedjeljom ostaviti za neki drugi dan, ili mislimo da moramo sve napraviti. Da li smo spremni napraviti zaokret u svome životu. Za Isusa to nisu bile samo riječi, u toj vjeri i uvjerenju on je živio i djelovao. U toj nadi je i umro. Svoj život položio je u očeve ruke jer mu je posve vjerovao. Na to želi i nas potaknuti: da svoju brigu za budućnost prepustimo Bogu i vjerujemo da će Bog života i ljubavi sve privesti sretnom svršetku. Pritom nije važno znati kako će to biti. Bitno je prepustiti se Božjim rukama i njegovoj dobroti. I još nešto: Ako je život kojemu se nadamo i koji nas čeka nakon smrti posve drukčiji od svih naših predodžaba, ne bi li naš život s ove strane smrti trebao biti drukčiji? U čemu? Odgovor si dajmo sami.
Stigao neki lopov u nebo i pokucao na rajska vrata: "Otvorite, molim!" Apostol Petar začuje kucanje i proviri kroz prozorčić na vratima. "Tko je?" "Ja." "A tko si ti?" "Lopov. Pusti me u raj." "Ni govora, ovo nije mjesto za lopove." "A tko si ti da me ne puštaš?" "Ja sam sveti Petar!" "Znam ja tebe. Ti si od straha zatajio Isusa prije nego je pijetao triput zapjevao. Sve ja znam, prijatelju!" Postiđen, sveti se Petar povuče i potraži svetoga Pavla: "Pavle, otiđi u vratarnicu i razgovaraj s onim čovjekom." Sad sveti Pavao proviri kroz prozorčić: "Tko je tamo?" "Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj." "Raj nije mjesto za lopove!" "A tko si ti da me ne puštaš?" "Ja sam apostol Pavao!" "Ah, Pavao! Ti si išao u Jeruzalem i u Damask ubijati kršćane. A sad si u raju!" Postiđen, sveti se Pavao povuče i sam zbunjen, te ispriča svetom Petru što mu se dogodilo. "Moramo mu poslati Ivana, evanđelista", reče Petar. "On nikad nije zatajio Isusa, bolje će se snaći." Sveti Ivan proviri kroz prozorčić. "Tko je tamo?" "Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj." "Možeš kucati koliko želiš, za grešnike kao što si ti u raju nema mjesta!" "A tko si ti da me ne puštaš u raj?" "Ja sam Ivan, evanđelist." "A tako, ti si jedan od evanđelista. Zašto vi evanđelisti varate ljude? Napisali ste: "Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete." Dva sata kucam i tražim, nitko me ne pušta da uđem. Ako mi odmah ne nađeš mjesto u raju, vratit ću se na zemlju i svima ispričati da si u Evanđelju pisao laži!" Ivan se uplaši i pusti lopova u raj.
Raj je samo pitanje milosrđa!!! |
 |
 |
 Štefanija Ratkajec, r.1949. iz Hrženice. Mir vječni. |
 |
|