29. nedjelja kroz godinu
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
Mt 22,15-21
CARU CAREVO - BOGU BOŽJE
Ništa nova pod suncem. Kako prije dvije tisuće godina, tako i danas – iste pitanja, iste rasprave: što je Božje, a što carevo? Pitanje odnosa crkve i države, duhovnog i materijalnog. Istina, ove koji su se okupili oko Isusa s pitanjem da li je caru dopušteno plaćati porez – to niti ne zanima, već mu postavljaju političku zamku. Farizeji su nacionalisti, herodovci autonomaši. Prvi su za slobodu Izraela od Rimljana, drugi su se priklanjali Rimljanima. Zamka je savršena: ako kaže da treba plaćati porez – znači izdajica je vlastitog naroda, i treba ga uhititi. Ako kaže suprotno – znači politički je neprijatelj državne vlasti, i tad ga treba uhititi. Isusov odgovor ih je bez teksta ostavio: «Podajte caru carevo, a Bogu Božje.» Enigmatičnim odgovorom je zbunio ne tek njih, već zabuna traje do danas. Što je to carevo, a što Božje?
Kao prvo treba uočiti da te dvije stvarnosti treba lučiti. Postoji car, i on je uvijek samo car – a nikad Bog. A Bog je Bog – i nikad ga se ne može učiniti običnim carem.
Radi se o dvije naizgled antagonistične vlasti. Premda se u biti ne bi trebale dokidati, jedna su se drugoj kroz povijest pokušavale nametnuti. Jedna krajnost su totalitarni državni režimi koji sebe nameću kao vrhovnog poglavara na materijalnom i duhovnom području. Uzimaju si za pravo da određuju što je dobro a što zlo, što istina a što laž – i od naroda očekuju da ga njihovi zakoni obavezuju i u savjesti. Crkva treba biti u službi politike, zbog toga nastoje da na biskupska mjesta postave svoje ljude i sl. O takvoj, kao i svakoj drugoj vlasti, možemo reći: svaka vlast može biti od Boga – ali ni jedna vlast nije Bog.
Druga krajnost je pokušaj duhovne vlasti, Crkve – da se nametne, osim na duhovnom, također i na svjetovnom području. Politika mora biti upregnuta u promicanje Kraljevstva nebeskog – na način kako to Crkva shvaća u određenoj povijesnoj epohi. Radi se o političkom mesijanizmu. Veliča se sveti narod, sveta zemlja… No, ni takva simbioza nije donosila dobro crkvi a ni državi. Sveta voda i sveta zemlja uvijek su davali blato.
Ispravan put jest poštivanje principa supsidijarnosti. Dragi Bog, koji je gospodar duhovnog i materijalnog, materijalnom je dao izvjesnu autonomiju. Politika, ekonomija, društveni život… imaju svoje zakonitosti po kojima izvršavaju svoje poslanje. Radi se znanosti – kao što je znanost medicina ili elektronika. Za baviti se tim područjima nije dovoljno biti pobožan, već treba imati znanje, ali i poslanje za takvo područje.
Duhovna vlast, odnosno svaki kršćanin, ima tek paziti da svjetovna vlast svoju službu vrši unutar zdravih etičkih normi; da bezočno ne krši principe pravednosti i istine. Tek ukoliko se to dogodi, duhovni autoriteti smiju i moraju glasno progovoriti, pa čak i uskratiti poslušnost svjetovnoj vlasti.
Stvar je to složenije što se nitko ne rađa samo kao političar, niti samo kao vjernik. Čovjek je istovremeno «homo politicus» i «homo religiosus». Jedno i drugo se moraju prožimati. Istina, vjera je privatna stvar pojedinca, no ona se mora očitovati na van ukoliko želi biti autentična. Vjernik crpeći nadahnuće iz svoje duhovne inspiracije mora prožimati kulturu, ekonomiju i politiku društva. Praktični vjernik je svjetlo svijeta koje se s mrakom ne obračunava konfrontacijom – već svojim egzistiranjem.
Pitanje je to vrlo vruće i aktualno. Smije li se jedan Tomphson miješati u religiju? Smije li se jedan Zlatko Sudac miješati u politiku? Mišljenja su podijeljena. Smiju, ali na vlastitu odgovornost. Brzo će se pokazati da li su dovoljno stručni za područja u koja se miješaju. Osobno se ne bih zalijetao. Radije bi pustio materi dijete.
«Caru carevo - Bogu Božje» – svakome ono što mu pripada. Što komu pripada? Nedavno prolazeći Markovim trgom vidio kako pred uredima državne vlasti otpušteni policajci traže svoja prava. Upao mi je u oči plakat na kojem su ispisali zakletvu njemačkih templara vitezova iz 13. stoljeća: «Moja duša pripada Bogu, moj život domovini, moje srce ljubljenoj, moja čast meni!» Shvatio sam: svakome njegovo – ali i svatko nama naše.
p. Luka Rađa, SI
 |
Vjeronauk za KRIZMU - zajedno 8A i 8B sa roditeljima i krsnim kumovima–utorak u 17.00.žup crkva -Nazaretska grupa ima sastanak u utorak u 16.30h. -Ministrantski sastanak –subota u 10 h – žup. dvorana. Nakane Apostolata molitve za listopad OPĆA: Da teško bolesni u njihovoj patnji budu podržani vjerom u Boga i ljubavlju bližnjih. MISIJSKA: Da proslava Svjetskog misijskog dana poveća u Božjem narodu zauzetost za i potporu misionarskom djelovanju, molitvom i financijski pomoći siromašnim Crkvama BISKUPSKA: Da sveučilišna mladež tijekom studiranja raste i sazrijeva u znanju i milosti. |
 |
|
 |
|
 Igor Prebegović i Maja Mikulić Ozivaju se Igor Novak r.1982. iz Ludbrega i Antonija Štiglec r.1988. iz Struge 33a. Vjenčanje je 22.10. ove godine u Ludbregu. Ženidbenu zapreku javite župniku |
 |
|