23. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme:
Vrati se Isus iz krajeva tirskih
pa preko Sidona dođe Galilejskom moru,
u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca
pa ga zamole da stavi na nj ruku.
On ga uzme nasamo od mnoštva,
utisne svoje prste u njegove uši,
zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu:
„Effata!“ – to će reći: „Otvori se!“
I odmah mu se otvoriše uši
i razdriješi spona jezika
te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju.
No što im je on više branio,
oni su to više razglašavali
i preko svake mjere zadivljeni govorili:
„Dobro je sve učinio!
Gluhima daje čuti,
nijemima govoriti!“
Mk 7, 31-37
„Effata“ – Otvori se! Kaže nam Isus. Danas su u duhovnom smislu mnogi (ljudi) kršćani, ne samo gluhi, nego i nijemi. Zato ne govore ni s Bogom svojim u pobožnoj molitvi, a ne žele govoriti ni s bližnjim svojim. Ne žele govoriti o svojoj bijedi da čuju utjehu. Ne žele govoriti ni o bijedi bližnjega kojega bi mogli utješiti. Otvori se i ne budi gluh za tuđu bijedu, bilo tjelesnu, bilo duševnu i priteci mu u pomoć. Otvori se, govori Isus svima takvima, a i nama.
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT -Pristranost?
Kako lijepo i romantično zvuče neka izvješća iz apostolskih vremena! Eto: apostoli velikom silom čine čudesne znakove, silno ih mnoštvo na-sljeduje i po cijenu vlastitog života i mučeništva. Svi su bili sveti, nazivali su se braćom i sestrama, međusobno su se pomagali, nije bilo nikakvih ra-zlika među njima. Kad tako nešto čuje, čovjeku dođe da usklikne: „Ljudi, ima li još uvijek možda negdje takav kraj? Idem odmah tamo!“
A onda, u današnjem drugom čitanju, „hladan tuš“. Evo što govori Jakov: „Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!“ O čemu se radi? Vjerojatno je na bogoslužnim sastancima došlo do nekih ružnih pojava. Jakov napominje kako se bogatom čovjeku „sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći“ daje počasno mjesto, a siromahu posljednje. Doista zvuči nevjerojatno. Pa ovdje se radi o prvom naraštaju, o prvoj generaciji kršćana! Radi se o Jeruzalemskoj zajednici koju vodi Jakov, brat Gospodinov! Pa ipak. Ne svjedoči li nam i Pavao o neredima u Crkvi u Korintu, gdje su se bogataši opijali i razmetali, a siromasi stidjeli?
Doista, da se duboko zamislimo. Od samih početaka izuzetno je velika napast u Crkvi da se gleda na bogatstvo i ugled vjernika i da ih se po tome svrstava, što je osobito došlo do izražaja kad su prestali progoni. Crkva je tada dobivala na značenju, a crkveni su dostojanstvenici rado išli ruku pod ruku s carevima i njihovim službenicima, a to je često znalo biti i u kasnijoj povijesti Crkve. Kao da su zaboravili što dalje govori Jakov: „Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?“
No, hvala ti, Bože, uvijek je bilo u Crkvi onih koji su posebnu ljubav pokazivali upravo prema siromasima i prezrenima. Koliki li su se sveci posvetili upravo po služenju siromasima! Koliko li je redovničkih zajednica nastalo upravo sa svrhom služenja siromasima, napuštenima, bolesnima! Ni mi danas ne bismo smjeli nikada zaboraviti da je Gospodin Isus došao donijeti radosnu vijest siromasima. Hvala Bogu, toliki ljudi zadivljujućom domišljatošću čine dobro tako da im „ne zna desnica, što čini ljevica“. Međutim, napast pristranosti uvijek vreba. I nije lako uvijek biti pametan. Evo, npr. župnik koji nešto u ova nesklona vremena gradi ili obnavlja redovito je upućen na „donatore“. I onda se te ljude nužno drugačije tretira, „gleda im se kroz prste“, postaju nekako prvi u župi, iako je blago rečeno sumnjiv način na koji je on došao do svog kapitala. Kao da ponetko, darujući Crkvu, osim novca želi oprati i svoju savjest! Ili, drugi primjer, znamo da je važno uključiti se u društvena kretanja. I onda gospodin profesor, načelnik općine, župan ili neki ministar uvijek ima „poseban tretman“. Neki ljudi kažu: kao imućan čovjek, kao društveno priznata osoba jednostavno više kotiraš u župi i kod župnika… Jesu li u pravu? Nitko od nas nije posve nevin u ovim pitanjima. Naravno da polazim od sebe. Neka nam se Gospodin smiluje da i mi imamo otvorene i oči i uši i srce za siromahe, te da i mi, nikoga ne odbacujući, „naviještamo radosnu vijest siromasima“.
 |
|
 |
 |
 |
 Ozivaju se Josip Žvorc r.1984. iz Cirkovljana i Sanela Kovač r.1990. iz Prilesa 48. Vjenčanje je 12.9.15. u Prelogu. Ozivaju se Marko Novačić r.1992. iz SV. Đurđa, Cvjetna 51 i Ivana Čorko r.1994. iz Sv. Đurđa, Cvjetna 51. Vjenčanje je 10.9.2015. u Sv. Đurđu. Ženidbene zapreke javite župnom uredu. |
|