20. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu:
„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje – za život svijeta.“
Židovi se nato među sobom prepirahu:
„Kako nam ovaj može dati
tijelo svoje za jelo?“
Reče im stoga Isus:
„Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju,
ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti
u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv,
u meni ostaje i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu, tako i onaj
koji mene blaguje živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.“
Iv 6, 51-58
Isus traži od svojih učenika da izaberu: ili On ili otići od njega! Oni znaju: Isus ih nikada neće prevariti. Ostaju uz Isusa. Nemaju se kamo vratiti. Svu su nadu položili u Isusa, odrekli su se dotadašnjeg načina života, sve su ostavili i pošli za njim. Isus je za apostole zaista Svetac Božji. Petar u ime svih drugih kaže Isusu, da nemaju kome (drugome) otići. Samo si Ti Taj, Jedan i Jedini i s Tobom ostajemo i u Tebi! Samo dalje za Isusom! Treba biti i naš odabir!
Čovjek u svom kruhu može naći ne samo život za danas i sutra, nego može ići prema izvoru života. Čovjek se može susresti s Onim od kojeg mu dolazi život, može mu reći poneku riječ, može mu reći HVALA…
NEDJELJNO EVANĐELJE i NAŠ ŽIVOT
Ne bi li bilo zaista lijepo i od nas vjernika da poslušamo savjet iz današnjeg psalma: "Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin?" Gospodin kojemu je stalo do nas i koji želi da budemo u potpunosti sretni i zadovoljni, pa nam je zato i ostavio na uživanje dva stola: stol riječi na kojem nas jača savjetima i poukama, te stol euharistije, na kojem nam se daje te nas tako jača u srcu, u duši! Isusov nagovještaj, da će dati svoje tijelo za hranu i svoju krv za piće, unio je među slušaoce ozbiljnu pometnju. Tvrdnja je bila suviše neobična, da bi je mogli mirno prihvatiti.
Zašto se među slušačima pronijelo negodovanje? Zato, jer su Isusovu tvrdnju doslovno razumjeli. Pitali su se: Kako nam može taj dati svoje tijelo da jedemo? Isus ih nije ispravljao, naprotiv, potvrdio je da su Ga ispravno shvatili jer su Njegovu izjavu prihvatili doslovno. Ponovio je svoju raniju tvrdnju sa još snažnijim izrazom. Moje tijelo je zaista hrana i moja krv je zaista piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Ako ne budete jeli tijelo Sina Čovječjega i ne budete pili Njegovu krv, nećete imati života u sebi. Tada im je bilo svega dosta. Tako tvrde riječi njihove uši još nisu podnijele. Počeli su Ga masovno napuštati. Isus ih nije pozvao natrag, nije povukao svoje tvrdnje, nije ih ublažio nekim prenesenim tumačenjem. Okrenuo se k apostolima i dao im mogućnost, neka odu još i oni, ako ne vjeruju Njegovim riječima o tijelu i krvi. Nisu otišli, ostali su uz Njega. Upravo su to činile i generacije poslije. Jedni su nepovratno odlazili, drugi su uspravno ostajali.
Apostol Pavao svojim novoobraćenicima iz Efeza upravlja savjet: "Pomno razmotrite kako živite ne kao ludi, nego kao mudri jer su dani zli. Okolina, u kojoj su živjeli efeški kršćani, nimalo nije bila idealna. Grad je Efez bio poznat po pijanstvima, nasilju i pokvarenosti koja se susretala gotovo na svakom koraku. Stoga nije ni čudo što apostol Pavao strepi nad svojim obraćenicima. Efez je velik kao čitav svijet. Efeški duh posvuda se osjeća. Kršćani danas žive usred naroda, koji robuje istim ili sličnim porocima i slabostima kao i nekad Efežani. Iz tog razloga je na mjestu ova Pavlova opomena i nama kršćanima. Pitanje je kako se onda danas uklopiti u takav svijet i kako ga preoblikovati da bi bio bliži Kristu i u konačnici spasenju. Odgovor nam daje sam Isus u današnjem evanđelju.
"Ja sam kruh živi! Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će po meni." Kao da nam time želi naglasiti, da u Presvetoj Euharistiji doista blagujemo živo i pravo Tijelo Kristovo a ne nešto imaginarno i nejasno našem srcu i razumu.
Pročitaj ovu priču i odluči kako ćeš započeti današnji dan.
Ivan je zbilja bio čovjek kojega si rado vidio. Uvijek je bio dobre volje i uvijek bi govorio nešto pozitivno. Kad bi ga netko pitao kako je, odgovarao je: "Ne može mi biti bolje!" Ivan je bio prirodni motivator. Ako je neki radnik imao loš dan, uvijek mu je pokazao kako treba gledati situaciju u pozitivnom svjetlu. Zanimalo me je kako mu to uspijeva i zato sam jednoga dana otišao k njemu i upitao ga: "Ne razumijem. Ne možeš uvijek biti pozitivan. Kako ti to uspijeva?" Ivan mi je odgovorio: "Svako jutro kad se probudim, kažem si: Ivane, imaš dvije mogućnosti. Možeš biti loše ili dobre volje. Uvijek odaberem da sam radije dobre volje. Svaki put kad mi se dogodi nešto loše mogu izabrati hoću li biti žrtva ili mogu li nešto naučiti iz toga. Izaberem da radije nešto naučim. Uvijek kad mi se netko požali imam mogućnost prihvatiti njegovu pritužbu ili pak izlučiti pozitivnu stranu života. Izaberem pozitivnu stranu života." "Da, da, ali to nije tako jednostavno", požalio sam se. "Naravno da je!" odgovorio je Ivan. "Sve u životu su odluke. Kad zanemariš sve nebitne stvari, svaka situacija je odluka. Sam odlučuješ kako ćeš reagirati na okolinu. Sam odlučuješ kako će ljudi utjecati na tvoje raspoloženje. Sam odlučuješ hoćeš li biti loše ili dobre volje. I na kraju krajeva sam odlučuješ kako ćeš živjeti svoj život."
Mnogo sam razmišljao o njegovim riječima. Uskoro sam napustio tvrtku i osnovao svoju. Izgubio sam kontakt s Ivanom, ali uvijek kad sam trebao odlučiti nešto, umjesto da samo prihvatim lakšu varijantu, sjetio sam se na njega. Nekoliko godina kasnije čuo sam za Ivanovu nesreću. Pao je s visine od 20 metara s komunikacijskog stupa. Nakon 18-satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege Ivan je izašao iz bolnice s metalnim pločicama u kralješnici. Pola godine kasnije susreli smo se. Kad sam ga pitao kako je, odgovorio je: "Ne može mi biti bolje! Želiš li vidjeti moje ožiljke?" Nisam htio gledati ožiljke i zato sam ga pitao na što je mislio tijekom pada.
"Najprije pomislih na svoju još nerođenu kćerku. A kad sam ležao na tlu, sjetio sam se da imam dvije mogućnosti. Mogu izabrati smrt ili pak život. Izabrao sam život." "Zar se nisi bojao? Jesi li izgubio svijest?", upitao sam ga. Ivan je nastavio: "Hitnaši su bili super. Ponavljali si mi da će sve biti u redu i da ništa ne brinem. Ali kad su me odvezli na Hitnu pomoć vidio sam izraze na licima doktora i sestara i zbilja sam se uplašio. U njihovim sam očima već bio mrtav. Znao sam da nešto moram učiniti." "Što si napravio?", upitao sam ga. "Velika debela sestra mi je vikala pitanja. Pitala me je jesam li na što alergičan." "Jesam!!!" odgovorio sam. Liječnici i sestre su prekinuli posao i čekali moj odgovor. Udahnuo sam zrak i zavikao: "Na gravitaciju!!!". Kada se smijeh stišao, rekao sam im: "Odlučio sam živjeti. Operirajte me kao živoga, a ne kao mrtvoga!" Ivan je preživio zbog spretnosti njegovih liječnika, ali isto tako zbog svog posebnog odnosa prema životu. Tada sam i ja spoznao da moram svaki dan odlučivati i živjeti pun život. Sada imaš dvije mogućnosti: možeš ispričati ovu priču prijateljima i s njima prihvatiti Ivanov način razmišljanja i djelovanja ili sve ignorirati. Odluči sam(a)!
 |
ZAHAVALAvala ob. Mađarić iz Kapele, ob.Kovaček Borisa te Hrvoja Kovačić iz Sv. Đurđa na darovanom cvijeću! Hvala Stančin Ružici iz Karlovca na darovanom materijalu za obnovu svetohraništa u crkvi u Karlovcu! Hvala Bahat Josipu iz Sv. Đurđa na popravku ograde oko crkve u Karlovcu! Hvala Ivici Sačeru na popravku postolja za zvona! |
 |
 |
 Jela Vađon r.1940. iz Struge 50. Izmirena s Bogom, pokopana je na Strugi. Hvala župniku Igoru na pastoralnoj pomoći. Štefica Crkvenčić r.1919. iz Sv. Đurđa Br. Radića 5. Izmirena s Bogom, pokopana je u Sv. Đurđu. Josip Šestak r.1925. iz Prilesa 20. Izmiren s Bogom pokopan je u Sv. Đurđu. Mir vječni! |
 |
|