1. nedjelja došašća
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Mk 13, 33-37
U današnjem, razmjerno kratkom, evanđeoskom odlomku, ponavlja se Isusova preporuka, da bdijemo. Bdjeti treba navečer o ponoći, u svitanje dana. Može se, naime, dogoditi, da u bi1o koje doba dana dođe gospodar i nađe nas na spavanju, a što nipošto ne bi bilo dobro. Isus nas ne odvraća od potrebnog spavanja, jer zna da nam je ono potrebno, Za vrijeme rata sudski su istražitelji kod mnogih zatvorenika došli do željenih podataka tako, da tim ljudima nisu dozvolili spavanje. Samo, što je čovjek zaklopio oči, već su ga probudili: Reci: što znaš! Dok ne kažeš, nećeš spavati! Taka dugo su ga mučili neprestanim buđenjem, dok nije sve priznao. Isus nas ne želi mučiti. Priušti nam, da se dobro ispava¬mo. Ali čim smo se naspavali, poziva nas na rad. To je rečeno riječima, da je gospodar, prije nego što je otputovao, ».svakome povjerio njegov posao«. Daje ga studentima, koji se skupljaju u vjeronaučnim. ¬Daje ga mladim intelektualcima, koji izlaze iz tih skupina. Mladim bračnim parovima, koji se skupljaju u svojim društvima i na duhovnim vježbama. Mladim svećenicima, koji su u godinama nakon koncila po¬stali mladomisnici. Mladim bračnim parovima koji počinju zajednički život s blagoslovom Crkve. - Svima, koji se nedjeljom skupljamo oko stola Božje riječi i Božjeg Kruha. Kakav nam daje posao? Sigurno ne, da se borimo za vlast ili nešto slično. To bi bilo ponižavajuće i za Evanđelje i za nas. Preporuča nam, da vjeru shvatimo ozbiljno, da Evanđelje oblikuje našu svakodnevnicu. Želi, da budemo marljivi u školi, radini u službi, pošteni kod blagajne, odgovorni u zvanju, vjerni u braku. Želi, da budemo ljudi, koji žive usred mnoštva, a koji se ipak usuđuju živjeti drugačije od tog mnoštva. Koji vide vrednote koje drugi ne vide i čuju riječi, koje drugi ne čuju. Da budu kao oni, koji raspoznaju znakove vremena i otkrivaju ih drugima. Ako budemo znali tako bdjeti i očekivati Gospodina, tada ćemo i sami postati znaci onima koji ne bdiju i ne čekaju.
ALI
Riječi spajaju, povezuju, obogaćuju, grade mostove za ljubav, vjeru i prijateljstva. To svi pismeni znaju. Što je s veznicima? I oni, neki od njih, imaju istu ulogu. Progovorit ću o suprotnom vezniku „ALI“ koji Isus nikad nije upotrijebio.
Nanovo sam prelistao Novi Zavjet ne bi li našao taj veznik u njegovim govorima, susretima, obećanjima, pristupima nemoćnima, grešnima i slabima.
Nisam ga pronašao i kako bi. Zamislite da je grešnici rekao: “Ja bih ti oprostio jer se kaješ, ali… moram na susret s Apostolima ili bolesnima na duši i tijelu“?
Koliko bi bilo odgađanja, neispunjenih obećanja? Mi bismo rekli da nije dosljedan, da olako obećava praštanje, duhovno i tjelesno zdravlje, nebo…, i sve ono zašto je došao među nas. Njemu bismo zamjerili, a sebi?
Veznik „ALI“ kršćanin nikad ne bi smio izgovoriti da bude dosljedan krsnim obećanjima, svjedočenju i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nažalost mi to, ponekad, činimo. Primjere bi mogao nabrajati „do sutra“ iz onoga što čujem vidim i sam živim.
Koliko ima nazovikršćana koji taj suprotni veznik izgovaraju u svim prilikama? Valjda nisi među njima?
„Ja bih išao na nedjeljnu Misu, ali.. dolaze mi gosti, hladno mi je, župnik mi nije simpatičan.., kad idu oni koji su…, ja bih redovito molila ali sam umorna.., postio ali… To su isprike bez temelja koje ne želim objašnjavati.
Kad je pitanje odnosa s drugima, ukućanima, partneru, susjedima – ista stvar. “Ja bih mu oprostio, ali… on bi trebao zamoliti, ja bi mu pomogao, ali… nije zaslužio, učinio uslugu, ali… on je škrt. I ja bih redovito pisao za „Bokćec“, ali… razloge je lako naći da ne pišem.. Takvi smo, a možemo; na putu smo da budemo dosljedniji i bolji.
 |
Župni vjeronauk u srijedu za krizmanike je u 15.05 sati za prvopričesnike u subotu u 10.00 sati |
 |
|
 |
 Franjo Funtek iz Struge 158 Ivan Patafta iz Hrženice, Br. Radića 35. Boris Oršoš iz Karlovca Gorica 15. Mir vječni! |
 |
|