17. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.""Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."
Mt 13, 44-52 ili: 13, 44-46
Kraljevstvo je Božje traganje za dragocjenim biserom. Kad ga nađemo, stavimo ga u svoje srce i brižljivo čuvamo. Za kršćanina postoji samo jedno pitanje. Ima li koje vremenito dobro koje bi se dalo usporediti s dobrom Kraljevstva nebeskoga? Nema! Cijena ulaznice u Kraljevstvo je neprocjenjiva, jer je neprocjenjiva Božja ljubav koja sačinjava njegovu srž. Tko oklijeva, može zakasniti i ostati izvan dosega milosti koja priopćava hitnost obraćenja.
Kraljevstvo je nebesko kao kad…
Kraljevstvo. Nebesko. Izraelci su, kao i Hvati, bili mali narod. Neprestano su ovisili o okolnim narodima i često se događalo da ih ti narodi iskoriste i da zavladaju nad njima. Stoga su Izraelci kroz cijelu svoju povijest željno očekivali Božjeg Pomazanika, Mesiju, koji će doći i uspostaviti kraljevstvo. Isus, međutim, nije takav Mesija kakvog su oni zamišljali. Stoga im on, kroz prispodobe, otkriva kakvo je to njegovo, Nebesko, kraljevstvo.
Mi, danas, živimo demokratskom svijetu i mnogi se među nama pitaju: „Što će nama te prispodobe o Kraljevstvu?“ Mnogi će čak ići tako daleko pa će reći da je Crkva zaostala i da ju treba „ažurirati“! No tajna je u slušanju! Zato Isus često svoje prispodobe završava riječima: „Tko ima uši neka čuje!“ (Mt 13,43)
»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.« (r.44)
Ponovno nam Isus otkriva svoju „logiku“. Nitko, normalan, neće prodati kuću i auto i sve što ima da bi kupio njivu. Njiva, u odnosu na imanje, izgleda beznačajno i jadno. Tako je i s onima koji traže NEBESKO kraljevstvo. U očima svijeta oni izgledaju čudno. Ako su bogati, nije dobro jer je „lakše devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo“ (usp. Mt 19,24). Ako su siromašni, opet nije dobro jer to je znak Božje nebrige! Ako su zdravi, onda nisu dobri svjedoci! Ako su bolesni, svi pitaju: „kakav je to tvoj Bog???“ Što god učinili, naići će na prepreke svih onih koji ne razumiju Isusovu logiku i Isusovo Kraljevstvo. Ali, ne brinite! Sveti Pavao nam poručuje: „Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane; nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.“ (1Kor 1,26-29)
Ne budite, dakle, zabrinuti ako nailazite na prepreke i nerazumijevanje. Povjerite sve svoje djelovanje u Gospodinove ruke i vjerujte Njemu koji slabe čini jakima i lude mudrima! Sve što činite neka bude na veću slavu Božju!
Priča o ribaru Aronu
Govori o tome kako je čitav život maštao o tome što bi učinio da iznenada postane bogat. Vraćajući se jednoga dana s ribarenja, prolazio je obalom jezera uronjen u svoje stare snove. Pritom nogom zapne za neku staru kožnu torbu, podigne je, pogleda unutra i pri slabom večernjem svjetlu otkrije u njoj neke sitne kamenčiće. Sjeo je na prvu klupu i počeo te kamenčiće bacati u jezero, razmišljajući i dalje kako bi bilo lijepo postati bogat. Kad je već u ruci držao zadnji kamenčić, učini mu se na tom slabom svjetlu kao da je taj kamenčić zasvjetlucao. Pogleda ga malo bolje i ostane u čudu. U ruci je držao pravi pravcati dragulj. Tog trenutka postade svjestan kako je zbog svoje površnosti čitavo bogatstvo pobacao u jezero.
Život mnogih kršćana sličan je toj priči. Koliki se čitav život pitaju, je li Bog milosrdan ili strog, hoće lime kazniti ili nagraditi, iako je isus davno objavio njegovo očinsko lice? Mnogi prožive čitav život, a da se na njima ne vidi ništa od radosti nalaska zakopanoga blaga i skupocjenoga bisera. I ove prispodobe nas na svoj način upozoravaju na Isusovu riječ: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu" (Mt 7,33). To je naše zakopano blago, to je naš dragocjeni biser.
Dragocjeni biser
Voda se zaklopila za skakačem i nakratko zapjenila, a potom opet smirila. David Morze je čučao na niskom indijskom molu i netremice promatrao vodu na čiju su površinu izbijali mjehurići. Uskoro je izronila crna glava i dva sjajna oka pogledala su prema njemu. Stari indijski lovac na bisere popeo se na mol stresajući vodu sa svog tamnoputog tijela.
"Još nikada nisam vidio tako lijep skok, Rambau!" - uzviknuo je David Morze zadivljeno.
"Pogledaj ovu školjku sahibe (gospodine)", reče Rambau i izvadi iz pojasa veliku školjku. "Mislim da će biti dobra".
Dok je Morze svojim džepnim nožićem otvarao školjku, Rambau je iz pojasa izvukao jos jednu manju. "Poledaj Rambau," uskliknuo je Morze, "pogledaj kakvo blago!"
"Da, dobar je", odgovori ronilac slegnuvši ramenima.
"Dobar?! Jesi li ikad vidio ljepši biser? Zar nije savršen?" - Morze je ogledao biser sa svih strana a zatim ga pružio Rambauu.
"O da, ali ima i većih bisera, mnogo većih ... ja imam jednog ..." - dovršio je uzdahnuvši. "Pogledaj malo bolje ovaj biser ... njegovu nesavršenost ... evo ovdje je crna mrlja, a tu je nazubljen ... oblik mu je malo izduljen ... dobar, ali sasvim običan biser."
"Oko ti je prestrogo, prijatelju", primijeti Morze. "Ja nikada ne bih tražio savršeniji biser!"
"Da," reče Rambau, "upravo tako govoriš i o svom Bogu. Ljudi su sami sebi savršeni, ali samo On vidi kakvi su oni uistinu."
Zatim krenuše prašnjavom cestom prema gradu razgovarajući.
"Pravo kažeš Rambau. Bog nudi savršenu pravednost svakome tko želi jednostavno vjerovati i prihvatiti njegovu besplatnu ponudu spasenja. Zar ne možeš to razumjeti, prijatelju?"
"Ne sahibe. Kao što sam ti već više puta rekao, to je prejednostavno. Upravo na tome pada vaša dobra religija. Ne mogu to prihvatiti. Možda sam preponosan, no moram se potruditi da zaslužim svoje mjesto u Nebu - inače bih se tamo osjećao neugodno."
"O Rambau," reče mu Božji čovjek koji se već godinama molio za njega, "zar ne vidiš da tako nećes nikada doći u Nebo?! Postoji samo jedan put u Nebo ... Promisli dobro, Rambau. Sve si stariji. Možda je ovo bio tvoj posljednji lov na bisere. Ako ikad želiš vidjeti nebeska biserna vrata, moraš prihvatiti novi život koji ti Bog nudi u svom Sinu."
"Moj posljednji lov?! Da, tako je. Danas sam zaronio posljednji put. Ovo je posljednji mjesec u godini i moram se pripremiti." "Trebaš se pripremiti za vječni život?"
"Upravo tako. Pogledaj onog čovjeka preko puta. On je isposnik. Možda ide sve do Bombaja ili pak do Kalkute. Putuje bosonog i za svoj put pažljivo bira najoštrije kamenje, a svakih nekoliko metara klekne i ljubi cestu. - To treba činiti. Prvoga dana nove godine i ja krećem na hodočašće. Čitav sam se život pripremao, a sada se želim osigurati za Nebo. Ići ću na koljenima sve do Delhija."
"Čovječe, pa ti si tako boležljiv - a do Delhija ma više od tisuću kilometara! Oderat ćes kožu na koljenima i dobiti otrovanje krvi ili ogubaviti prije negoli uopće stigneš i do Bombaja!"
"Ne, ja moram stići u Delhi. Tada će me nagraditi nebeski besmrtnici. Trpljenje će mi biti slatko, jer ću si tako osigurati Nebo."
"Rambau, prijatelju moj! Ne možes ti to. Kako da ti to dopustim, pa Isus Krist je umro da zasluži Nebo za tebe!" - No starac nije ni trepnuo na te riječi. "Sahibe, ti si mi najdraži prijatelj na svijetu. Sve si ove godine bio uz mene. U bolesti i nevolji bio si mi jedini prijatelj, ali čak ni ti me ne možeš odvratiti od moje velike želje da se iskupim za vječno blaženstvo. Ja moram u Delhi." - Bilo je beskorisno razuvjeravati ga. Stari lovac na bisere nije mogao shvatiti i prihvatiti Kristovo besplatno spasenje.
Nakon nekoliko dana Rambau je pokucao na Morzeova vrata.
"Rambau, prijatelju dragi," poviče Morze, "uđi!"
"Ne," reče lovac na bisere, "želim da ti dođeš k meni, sahibe. Dođi samo na trenutak, želim ti nešto pokazati. Molim te, nemoj me odbiti."
Srce Božjeg čovjeka radosno je zakucalo. Možda je Bog napokon odgovorio na njegovu molitvu. "Svakako ću doći", odgovorio je.
"Za tjedan dana polazim za Delhi", reče Rambau kad su nakon deset minuta stigli do njegove kuće. Morzeu je klonulo srce. Sjeo je na stolicu koju je prijatelj izradio samo za njega, na kojoj je već mnogo puta sjedio i objašnjavao roniocu Božji put u Nebo.
Rambau je izašao iz sobe i brzo se opet vratio s okovanom kutijicom u rukama.
"Godinama već imam ovu kutiju", rekao je, "u njoj čuvam samo jednu stvar. Sada ću ti ispričati o tome. Sahibe Morze, jednom sam imao sina ..."
"Sina! Zašto mi nikad nisi govorio o njemu?"
"Sahibe, nisam mogao."
Kad je to rekao, na oči mu navriješe suze. "Sada ti moram reći, jer uskoro odlazim i tko zna hoću li se ikada vratiti! Moj sin je, također, bio ronilac. Bio je najbolji lovac bisera na obalama Indije. On je mogao najbrže zaroniti, imao je najoštrije oko, najjaču ruku i mogao je zadržati dah dulje od svakog drugog ronioca. - Kakva mi je samo bio radost! Uvijek je maštao da nađe biser kakav još nitko nikada nije pronašao ... i jednog ga je dana našao. Ali kad ga je ugledao, bio se već predugo zadržao pod vodom. Iznio ga je na površinu, ali je ubrzo poslije toga umro." Stari lovac na bisere sagnuo je glavu dok mu se tijelo treslo, ali nije pustio ni glasa.
"Sve te godine čuvao sam taj biser", nastavio je, "ali sada odlazim da se više nikad ne vratim. Biser ostavljam tebi kao svom najboljem prijatelju."
Starac je skinuo lokot s kutijice i iz nje pažljivo izvukao zamotani predmet. Polako je izvadio veliki biser i stavio ga na dlan Božjem čovjeku. Bio je to jedan od najvećih bisera ikada pronađenih na obalama Indije, a sjao je takvim sjajem kakav se ne može vidjeti kod umjetno izrađenih bisera. Taj bi biser mogao postići basnoslovnu cijenu na tržistu bisera.
Božji je sluga na trenutak zanijemio promatrajući prekrasan biser.
"Rambau! - Kakav biser!!!"
"Sahibe, taj biser je savršen", odgovorio je Indijac smireno.
Božji ga sluga pogleda i sine mu nova misao: "Rambau, to je čudesan biser, izvanredan. Dopusti mi da ga kupim. Dat ću ti za njega deset tisuća dolara." "Ma što je tebi, sahibe?" - trgnu se Indijac.
"Pa dobro, dat ću ti petnaest tisuća dolara; a ako vrijedi više, radit ću za njega" - nastavi Morze.
"Sahibe," reče Rambau gledajući ga zapanjeno, "ovaj biser nema cijene. Ni jedan čovjek na svijetu nema dovoljno novaca da plati onoliko koliko taj biser meni vrijedi. Ni milijun dolara ne bi za njega bilo dovoljno. Ja ti ga ne želim prodati. Želim ti ga pokloniti. To ti dajem kao dar."
"Ne Rambau, ne mogu to prihvatiti. Koliko god želim taj biser, ne mogu ga tek tako prihvatiti. Možda sam preponosan, ali to je prejednostavno. Moram ga platiti ili raditi za njega."
Stari je lovac bio poražen. "Sahibe, ti uopće ne razumiješ. Zar ti nije jasno? Moj je jedini sin dao svoj život da dođe do tog bisera i ja ga ne želim prodati ni za kakve novce. Vrijednost mu daje život mog sina. Ne mogu ga prodati, ali ga mogu pokloniti. Jednostavno ga uzmi u znak ljubavi."
Božji je sluga ostao bez daha i na trenutak nije mogao govoriti. Tada je uhvatio starca za ruku. "Rambau", rekao mu je tihim glasom, "zar ti nije jasno? To je upravo ono sto ti govoriš Bogu."
Ronilac se pozorno zagledao u Božjeg slugu i malo pomalo počelo mu je svitati.
"Bog ti nudi spasenje kao besplatni dar. Ono je golemo i nema cijene; nitko na Zemlji ne može ga kupiti. Milijuni dolara su premalo. Ni jedan čovjek na Zemlji ne može ga zaslužiti. Svaki život, pa trajao on i milijun godina, bio bi prekratak - jer ni jedan čovjek nije dovoljno dobar da bi ga mogao zaslužiti. Bog ti je omogućio ulazak u Nebo, a to ga je stajalo života i krvi Njegovog jedinog Sina. Ulazak u Nebo ne možeš zaslužiti ni za milijun godina, ni sa stotinama hodočašća. Jedino što možes učiniti jest prihvatiti spasenje kao znak Božje ljubavi prema sebi, grešniku. Rambau, uzet ću ovaj biser u dubokoj poniznosti moleći Boga da budem dostojan tvoje ljubavi.
Ali, Rambau, zar ti ne želis veliki Božji nebeski dar prihvatiti s istom dubokom poniznosću, svjestan da je Njega to stajalo života njegovog Sina?"
Krupne suze potekle su niz starčeve obraze. Kao da mu je s očiju uklonjena neprovidna koprena. Konačno je shvatio poruku Evanđelja.
"Sahibe, sad mi je jasno. U Isusov nauk povjerovao sam još prije dvije godine, ali nisam mogao vjerovati da je Njegovo spasenje besplatno. Sada shvaćam. Nešto može biti previše skupocjeno a da bi se moglo kupiti ili zaslužiti ... Sahibe, ja prihvaćam Njegovo spasenje."
"Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je već u to doba umro za bezbožnike. Jer teško da bi tko za pravednoga umro; možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time sto je - dok još bijasmo grešnici - Krist umro za nas" (Biblija, Rimljanima 5,6-8).
"A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu sinu. Tko ima Sina - ima život; tko nema Sina Božjega - nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni" (Biblija, 1.Ivanova 5,11-13).
"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, jedinorođenoga, da tko god vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni" (Biblija, Ivan 3,16).
"Ta milošću ste spašeni, po vjeri! I to ne od sebe, Božji je to dar! Ne po djelima - da se ne bi tko hvastao" (Biblija, Efežanima 2,8-9).
Ali bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu (Poslanica Hebrejima 11,6)!
Imaš li ti vjeru koja ugađa Bogu?
Ako li nemaš, tada je možes steći tako da zamoliš Gospodina da ti je podari. "Ali", reći ćeš, "kako da ga to zamolim kad sam grešan i živim daleko od Njega?" U Svetom pismu On je rekao "tko god zazove ime Gospodinovo - spasit će se" (Poslanica Rimljanima 10,13). - Izraz "tko god" svakako uključuje i tebe.
Pokaj se, to jest, reci Bogu da ti je istinski žao zbog svih grijeha koje si počinio (počinila), zamoli ga da ti oprosti i pomogne da više ne griješiš. Priznaj mu da nisi sposoban (sposobna) spasiti sâm sebe. Reci mu da prihvaćaš činjenicu da je Isus prolio svoju krv na križu i time, umjesto tebe, platio za tvoje grijehe. Zatim zamoli Gospodina Isusa Krista da te spasi, uđe u tvoj život i promijeni te.
 |
Godišnji odmori su u tijeku, stoga potičem da i u tim danima ne zaboravimo Boga kroz svakodnevnu molitvu i nedjeljnu sv. misu.... U subotu, 26.7., naša je župna zajednica posjetila svetište Majke Božje Bistričke. Napunili smo tri autobusa, a mnogi su nam se župljani priključili svojim osobnim automobilima. Bila je to prilika da nebeskoj Majci uputimo svoje molitve i zahvale, ali i da se po sakramentima pomirenja i euharistije približimo Gospodinu. Po povratku smo posjetili župu Bednja. Hvala Gospodinu koji je posvetio naše zajedništvo! |
 |
|
 |
 |
 |
|