16. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme:
Apostoli se skupe oko Isusa
i izvijeste ga o svemu što su činili
i naučavali. I reče im:
„Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto,
i otpočinite malo.“Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Mk 6, 30-34
Rad je veliki blagoslov za čovjeka. Po njemu je najvećim dijelom uspio postati to što jest. Teško je odrediti neku univerzalnu mjeru rada. Ali, ako netko ne zna u poslu stati, potrebno ga je upozoriti. Ako je njegova umna i fizička snaga stalno 'napeta' može se dogoditi da 'pukne' i onda nikakve koristi od nje. Dakle, treba znati 'stati' i odmoriti se. U osami u Bogu naći sebe, biti u miru s njim i ukloniti sve ono što čovjeka razdire u srcu. Slušajmo Isusa!
Riječ župnika
Dragi župljani i čitatelji našega župnog listića!
Današnja nedjelja govori nam “Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo. Te Isusove riječi iz najveštenog evanđeoskog odlomka često se u govoru Crkve koriste kao poziv na obnovu duha, na povlačenje u kojem čovjek može susresti sebe i Gospodina i usput malo predahne..
Ovo je evanđelje u tijesnoj povezanosti i s nedjeljom - neradnim danom, i s našim godišnjim odmorima. Bilo bi dobro da se u svim okolnostima našeg života znademo odmoriti u Isusu, na njegov način. To je stanje poniranja u sebe, to je vrijeme koje čovjek odvoji za sebe, za svoju dušu.
“Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
” Dođite k meni svi vi kojima je svega dosta i ja ću vas utješiti!
Vaš župnik!
Odmor u osami
(Mk 6, 30-34)
Život nas umara, iscrpljuje i troši. Napastuje da zbog patnje zaboravimo na ljubav Božju.Isus ne okreće glavu od patnika. Evanđelja su puna njegovih moćnih djela u korist trpećih.
Sućutni i dobri Isus poziva apostole na odmor. Kaže da pođu u "u osamu, na samotno mjesto".
Odmoriti se znači vratiti se sebi, bližnjima i živome Bogu.
U životnoj strci lako se zagubiti. Moguće je potrošiti se pod teretom briga.
Svagdan zna zaboraviti na blagoslov blagdana.
Oči znaju izgubiti bistrinu. Uši se zaglušiti. Tijelo opteretiti. Duša iscrpiti. Duh napuknuti.
U velegradu je lako zalutati. Ući u krivi vlak. Sići na krivoj stanici. Biti u krivom filmu... U životnoj trci često i sama tražim odgovor na pitanje: Gdje naći odmor od mojih briga i strahova? Kako se opustiti i naći mir?
Iskoristite svoje odmore za malo tišine, za osluškivanje onih unutarnjih glasova. Usporite tempo, poslušajte što nam ISUS govori. I kada poslušamo Njegovu riječ osjetit ćemo mir, tišinu, bit ćemo prihvaćeni i voljeni. Odmorit ćemo ¨se i smoći snage za dalje.
A što nam ISUS to govori? Govori nam da nas voli i da je uvijek sa nama čak kada mi to i ne primjećuejmo.
Govori nam da volimo jedni druge i činimo dobro. Iskoristimo vrijeme odmora da se jače s Bogom povežemo. Neka vrijeme odmora ne bude praznikovanje bez nedjeljne svete mise, nego baš suprotno. Posvetimo Gospodinu malo više vremena iako smo na odmoru.
Nedjelja
Neki je seljak kudio susjeda što gubi vrijeme odlazeći u crkvu umjesto da radi nešto korisno.
Ovaj mu odgovori: “Što bi rekao da ja ako imam sedam kuna usput nekom siromahu dam šest?”
Da siromah mora biti za hvalan zbog primljenog dara.
“A ako bi taj, umjesto da mi zahvali, tražio i sedmu kunu?” upita pobožni susjed.
“Ma, zaslužio je batine, a ne novac!”
Ali ti baš tako radiš! Bog ti je dao šest dana za rad, a sedmi za odmor i zahvaljivanje.
A ti, umjesto da ga poštuješ zbog primljenog, želiš mu ukrasti i taj sedmi dan.
Hoće li i Bog sa mnom na odmor?
Nerijetko se čuje kako vrijeme "leti". No, svejedno se s pravom radujemo godišnjem odmoru. To podrazumijeva još jedan duži predah,odmor,opuštanje od onog uobičajenog...
Razmišljamo i planiramo gdje i kako se što bolje odmoriti,provesti i unijeti promjenu u svoj svakodnevni život. Mnogo je tu želja,ideja i planova. Često su želje jedno,a mogućnosti drugo,i to treba znati prihvatiti. No,i nije najvažnije kamo na odmor. Mnogo mi se važnijim čini s kim i kako provesti dane odmora.
Prilikom spremanja,pakiranja za odmor,pomno pazimo kako ne bismo što zaboravili,kako ne bi što nedostajalo,i s pravom. Ali nekako u svemu tome kao da na Boga zaboravimo. Kao da bi se trebalo nekako odmoriti i od njega. Možda je baš ovaj odmor prava prilika da i ovdje napravimo promjenu. Da napravimo "plan " na koji ćemo se način na ovom odmoru družiti s Bogom. Vrijeme odmora privilegirano je vrijeme za druženje s Bogom. Slobodni smo od svakodnevnog ranog ustajanja,učenja,ispita,strke i svega onoga što nas inače opterećuje. Divno je,uistinu,nakon svega ovoga smiriti se,opustiti se,čuti što inače ne čujemo (a tako je često i sa slušanjem Boga) vidjeti ovo što često "ne vidimo",uočiti što inače ne primjećujemo,jer "ne stignemo".
A možda nam ovoga odmora Bog želi nešto važno reći,učvrstiti nas u nekoj odluci,ukazati na nešto što u našem životu nije bas "o.k". Dajmo mu za to priliku.
Odmor,lijenčarenje,dosada - nikako nisu iste stvari. Odmor nije prazno vrijeme,vrijeme u kojem ne znamo što bismo sa sobom. To je DAROVANO vrijeme u kojem si možemo priuštiti upravo ono što nas raduje,opušta,ispunja...
A tko ili što nas može bolje ispuniti doli Bog?
Pa hoćeš li,prijatelju,ove godine na odmor s Bogom.?
On će s tobom sigurno biti!
Želim bam ugodan odmor uz intenzivno druženje!
Možda nam je ovoga trena, potrebnije nego li ikada 'iskopčati' se malo iz svakodnevnih vijesti, radija i televizije. Oni nas 'ubiše'. Nisu oni krivi, nego su kriva događanja koja nadmašuju našu mogućnost. |
Učenici se vraćaju sa prvog misionarskog zadatka i okupljaju se oko Isusa i izvještavaju Ga o svemu što su činili i naučavali. Njihovo skupljanje oko Isusa priziva – temeljnu - konstitutivnu odrednicu – oni trebaju biti s Njim. Evanđelist Marko inzistira da oni govore o svemu što su činili i naučavali i time sugerira da učenici sa onog bitnog – da ih šalje Isus – naglasak stavljaju na svoje djelovanje. Time se otvara pukotina u njihovu stavu prema svom identitetu: umjesto da razmatraju kako su prihvatili poslanje i njegov tijek skupa sa posljedicama, makar one ličile i na fijasko – poput npr. Isusa u Nazaretu, oni traže ono čime bi mogli uzdići svoje djelovanje i tako najavljuju susljedna odbijanja prihvaćanja malenosti i križa.
Marko ne navodi mjesto njihovog susreta, nego radije želi istaći da je unatoč svemu Isus prema njima blag i dobrohotan, uočava njihov umor i želi ih odmoriti – vodi ih u osamu, na osamljeno mjesto da otpočinu malo. Slično kao što se i Isus nakon prvih evangelizacijskih uspjeha povlači u osamu da bi bio s Ocem, tako se oni trebaju povući da bi mogli biti s Njim. No, kao što će iza Njegovog povlačenja uslijediti nova aktivnost u obližnjim mjestima, po svoj Galileji, tako će i nakon odmora apostola uslijediti nova, presudna iskustva.
Kad Isus poziva učenike da se odmore, onda kani odvesti ih na samotno mjesto i biti s njima. Njihov odmor se dakle sastoji u tome biti s Njim, ulaziti u Njegovu nutrinu i upoznavati/doživljavati Njegove osjećaje koje ima kao mesijanski pastir prema ovcama koje su bez pastira.
Odmor učenika znači zapravo biti s Učiteljem i piti sa izvora božanskog milosrđa utjelovljenog u Isusu, kušati velikodušnost kojima Isus ljude prihvaća, ali ipak izmiče njihovim nastojanjima da Ga sustignu i pokušaju upotrijebiti u svoje svrhe. Odmor učenika znači usvajati Božju nježnost koju osjeća prema svojem narodu – tako se i u trenucima predaha uči biti apostol. Isus ih poziva da svojom učine Njegovu brižnost za mnoštvo, isto kao i Njegovo naučavanje i djelo oslobođenja.
Učenik treba ući u tišinu i dijalog s Isusom. Dijalog s Onim tko ga spašava i oslobađa. Tu se događa osobni odnos s onim tko je izvor moje slobode. Sloboda Božja u tom susretu oslobađa i čini mogućom moju slobodu. Sve drugo, ama baš sve, postaje nevažno, sitno, sve nestaje. U susretu s Njegovom slobodom moguće je iskusiti da je On jedina stvarnost koja je istinita, jedino što zaista postoji a sve drugo danas jeste a sutra nije.
Isus se brine za naš život, za naše zdravlje, za naš odmor. On zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. Oko nas je puno zabrinutosti, straha i nemira. Međutim, ne treba biti straha, jer nam Isus nudi SVOJ MIR.
 |
 |
 Viktor Slaviček r.2015. sin Marka i Željke iz Luke L. 111 Ivona Zlatar r.2014. kćerka Dejana i Ivane iz Sesveta L. Br. Braće Radića 1 |
 Ružica Držanić r.1963. iz Hrženice,Vinogradska 29 |
 |
|