Cvjetnica



Tko bi rekao - reče mi neki dan poznanik - da je Bogu toliko stalo do nas ljudi, jer ako smo i zločesti i grešni, ako ga ne slušamo i ne radimo ono što od nas traži i što priliči vjernicima, on nam ipak daje sve to oko nas i u nama! Pa i tada pred 2.000 godina kada su mu priredili sve one strahote, razapevši njegova sina jedinca, on u toj ljubavi prema čovjeku ne staje! Tada oprašta, smiluje se, misli na čovjeka - ne na muku koju mu je čovjek priredio!!!

Dragi moji župljani!

Bogu je stalo do nas i voli nas i sve to moralo bi biti poziv svakom od nas, da i sami budemo takovi; da poput njega i mi budemo jedan drugome čovjek - nipošto vuk - a baš vuci grabežljivi kao da postajemo sve više i više!

Neka se je mlada žena vraćala s posla u novom automobilu; dan ranije ga je muž registrirao! Mnogočega se je odrekao kroz par godina naporno radeći, da bi uštedio i onda malo uz pomoć kredita i eto novog automobila u garaži… Vozila je oprezno pazeći na svaku sitnicu, ali kako je upala u najveću gužvu nakon desetak minuta, malo i radi nervoze lupila je u auto ispred sebe. Šok! Nesretnica je udarila u plač… kako sada mužu na oči!? Vozač auta u kojeg je udarila bio je fin i ne previše srdit, makar je šteta bila poprilična i pokušao ju je utješiti, no uzalud - plakala je kao malo dijete. Zatražio je da razmjene dokumente, jer ipak je to najpametnije u takovom slučaju. Tražila je onako izgubljena po papirima u "fijoki" i konačno našla fascikl u kojem je sve od auta. Otvorila je i naišla na komad papira na kojem je muž čvrstom rukom napisao: "U slučaju prometne nesreće, sjeti se dušo, da ja volim tebe, a ne auto"!

Veliki četvrtak - za razmišljanje

Kroz proslavu Velikog četvrtka prate nas tri aspekta: U prizoru pranja nogu evanđelist Ivan nam predočava što je u osnovi obilježilo Isusov život te što je On želio prenijeti apostolima pri posljednjoj večeri.
Isus kleči, kako bi nas ljude dotakao na našim ranjivim mjestima i kako bi nam učinio dobro - dotiče naše noge, koje su od zemljane prašine postale prljave i neugledne, izbodene trnjem krivnje i krhotinama zloće.
U Isusu, koji se saginje, saginje se i Bog sam kako bi nas očistio.
Onaj tko može dopustiti da se takva ljubav duboko usadi u njegovo srce osjeća poticaj da tu ljubav širi i dalje.

Zajedničko blagovanje Židovima je predstavljalo prihvaćanje drugoga, sjedinjenje s njime… Ako s nekim blagujem, jedem isti kruh i pijem iz iste čaše, onda ne mogu imati ništa protiv njega.
Isus se služi tom simbolikom i odlazi s njom korak dalje, na način da sam sebe daje kroz kruh i vino.
Kao što kruh postaje jedno s onim tko ga blaguje i kao što vino posve prožima onoga tko ga pije, tako se Isus sjedinjuje s nama u Euharistiji.
Kroz posljednju večeru na poseban način slavimo i ostavštinu Njegove ljubavi. Još jednom uviđamo što je Isus činio tijekom cijelog svog života - podizao ljude, ulijevao im hrabrost, liječio im rane i pokazivao im njihovu nepovredivu čast, pozvao ih natrag u život, onako kako je to Bog za njih zamislio; kroz prispodobe se dohvatio životnih iskustava ljudi i pripovijedao im o Bogu tako da su im se oči otvorile.
U svakoj Euharistiji možemo iznova spoznati taj trag ljubavi.
No Kristova ljubav istodobno predstavlja i poziv da svjesno živimo i razmislimo o tome, koje znakove naše ljubavi i mi možemo ostaviti drugima.

Treći aspekt Velikog četvrtka dolazi do izražaja na Maslinskoj gori.
Bog zahtijeva od Isusa smrt na križu. Usprkos svom strahu i muci Isus se ipak prepušta Božjoj volji.
Prihvaćanje ovdje znači reći Da onome što Bog od nas traži, pomiriti se s vlastitom sudbinom.
Crkva nas na Veliki četvrtak poziva da probdijemo noć s Isusom kako ne bismo podlegli iskušenjima moći i zasljepljenja, već kako bismo se poput Njega odlučili na prihvaćanje Božje volje i time na istinsku nutarnju slobodu.
No u toj borbi ne moramo biti junaci. Poput Isusa, i mi smijemo osjećati strah i usamljenost.
U pogledu na Isusa možemo prihvatiti našu vlastitu usamljenost i strah, čak i onu posljednju usamljenost, u kojoj nas više ne može pratiti nijedan čovjek, ali u kojoj sam Isus već čeka na nas.

Uskrs ne dolazi dolaskom proljeća.
Uskrs ne dolazi cvjetanjem cvijeća.
Njega ne donose zeko i pilići preko noći.
Uskrs se rađa u srcu, u samoći.

Veliki petak

Liturgija počinje dubokom šutnjom. Samo potreseni i bez riječi možemo slaviti tajnu našeg otkupljenja. Šutnja nas priprema za slušanje riječi proroka Izaije: "A on je naše bolesti ponio naše je boli na se uzeo, njegove nas rane iscijeliše." (Iz 53,4-5) Izrugivanje i prijezir koje jeIsus doživio, Njegove slabosti i Njegov pad, napuštenost i očaj, sve su to Njegove rane, ali istodobno i naše. No to su istodobno i rane kojima smo mi izliječeni.

U muci Kristovoj Ivan prikazuje ovaj svijet kao svijet pun poruge, zluradosti i izdaje. On je naše rane i rane ovoga svijeta uzdigao na križ i izbrisao sa svijeta. Na proglas muke Kristove Crkva reagira opsežnim molitvama, kroz koje nastoji staviti pred Boga sva područja svijeta i njihove potrebe. Kroz nijemo klečanje suosjećamo s onima za koje molimo. Nakon toga slijedi klanjanje pred križem, na kojem se Božja ljubav najsnažnije očituje. Isus na križu širi ruke - u ljubavi koja otpušta i oslobađa. Oslobađanje kroz bezbroj malih koraka jest zadaća čitavog našeg života - kao pristanak na naše vlastito umiranje, veliko posljednje oslobođenje. U širenju ruku vidimo ljubav, koja se predaje kako bi drugi živjeli, koja se daruje kako bi drugi procvali, koja se zalaže za druge, da bi njihov život uspio. Svojim probo-denim rukama Isus iskazuje kako se bespomoćno izlaže zlobi i uvredama ovoga svijeta. No On se uzda u to da i u toj nemoći svojom ljubavlju može pobijediti zlobu svijeta.

I kada izgovori svoje posljednje riječi "Dovršeno je", On time želi reći da je ljubav u svojoj nemoći snažnija od svake sile i vlasti Probodeno srce pokazuje da nema ljubavi bez boli. Kad smo privrženi ljudima postajemo ranjivi, povrede i razočaranja nas pogađaju sve do usred srca. No ljubav, koja uspijeva voljeti čak i neprijatelja, upravo je u svojoj ranjivosti i nemoći jača od sve mržnje ovoga svijeta. Ako možemo ljubiti svoje neprijatelje oni nas doduše mogu raniti, ali više nas ne mogu pobijediti. Križ je za nas međutim i simbol spasa, jer je on znak postajanja samim sobom. Svaki čovjek na putu do cjelovitosti osjeća da taj put znači nošenje križa. Dolazimo u iskušenje da pobjegnemo od patnje. No tek kroz nošenje tog križa, kroz prihvaćanja suprotnosti u nama možemo pobijediti patnju; ritual klanjanja pred križem može pomoći i nama samima da se oslobodimo i prepustimo Bogu kako bi On izliječio naše rane.

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela, nek uskliknu službenici Božji,
i za tolikog Kralja pobjedu neka jekne trublja spasenja!
Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja
neka osjeti, da je nestalo po čitavome svijetu mraka!
Nek se veseli i majka Crkva urešena blijeskom tolikoga svijetla,
I silnim poklicima naroda nek ova odjekne dvorana!

Velika subota

Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće Vazmenim bdijenjem. Danas, na Veliku subotu, Ti mirno počivaš u Josipovom grobu, tvoje otkupioteljsko djelo za čovječanstvo je dovršeno. Isto kako se Gospodin odmarao nakon velikih dana stvaranja svijeta, tako se i Ti sada odmaraš nakon spasiteljskog djela. No, ni tu u svome miru "ne miruješ", jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu, načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj. U grob si sa sobom ponio sve naše neprijatelje, sve grijehe i sve ono što razara na ovoj zemlji tvoje stvorenje - čovjeka, prirodu i čitav svijet. Danas nad tvojim grobom stoji tvoja majka Marija i duboko u svom srcu promišlja. Ona je živjela s Tobom, ali i bez Tebe, dok si koračao ovom zemljom, ali sada je ostala bez Tebe. Nije sama, ona je po Isusovim riječima upućenim ljubljenom učeniku Ivanu "Evo ti majke" (Iv 19, 25-27) postala i naša majka. Naš uzor, naša nada u boli i dostojanstvu. Primjer vjere u Tebe.

S Marijom, danas i mi uđimo u mir i posjetimo Isusov grob. Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha. Za sva naša progonstva,promašaje u životu, patnje, ovisnosti, bolesti i žalosti.

Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, Tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti. S tom nadom iščekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova.

Raspored Blagoslova jela i
klanjanja na Božjem grobu

SELO	Blagoslov jela - kapele subota	Klanjanje - Božji grob Župna crkva
OBRANKOVEC		16.00
SVETI ĐURĐ		15.00
LUKA	16.30	12.00
KOMARNICA	16.30	12.00
HRŽENICA	16.45	12.00
PRILES		16.00
KARLOVEC	16.00	17.00
SESVETE	15.45	14.00
STRUGA	15.30	18.00