29. nedjelja kroz godinu

Svoj na svome

Budući da smo istovremeno drzavljani i vjernici, podređeni smo državnoj i crkvenoj vlasti. Svaka ima svoje područje koje nije uvijek lako odrediti. Pa i kad su ta područja određena, neki ljudi ih nerado priznaju. Zbog toga dolazi do trenja i napetosti.
Kad Crkva sebi prisvaja prava koja pripadaju državi, ili bi sebe htjela uzdići iznad države, te pritiskom na savjest vjernika - na primjer prilikom izbora - pokušava utjecati na njihovo odlučivanje u prilog Crkve, govorimo o klerikalizmu. - Klerikalizam je politička stvarnost islamskih zemalja, gdje se državno zakonodavstvo temelji na vjerskom zakonodavstvu sadržanom u Kuranu.
Supratna težnja - koju nazivamo laicizam - htjela bi sve što je povezano s vjeram i Crkvom odstraniti iz javnosti. U ekstremnim slučajevima laicizam nastoji vjerska i crkvena načela izbrisati iz svijesti vjernika. To je osobito bilo izraženo u dvadesetom stoljeću. Mnogi su to osjetili na vlastitoj koži. Laicizam bismo mogli usporediti sa sidom. Izvanredno sićušan i nametljiv virus te bolesti uđe u stanicu ljudskog tijela. Kad dođe do gena o kojima zavisi čovjekov razvoj i razmnožavanje, taj ih virus jednostavno ugrabi i njima se "oženi". Djelovanje stanice je zaustavljeno, a virus će imati silno potomstvo koje će na znanstveno opisani naćin pustošiti stanice i uništavati organizam. (Budući da medicinskoj znanosti još uvijek ne uspijeva pronaći sredstvo kojim bi zaustavila pogubno djelovanje tog virus a, sida se smatra neizlječivom bolesću.) - Na sličan način pokušavale su neke države pustošiti vjeru u ljudskim srcima te umjesto nje nametati svoju - državnu - ideologiju. Još uvijek bolujemo od posljedica te opake društvene bolesti.
Isusov odgovor na pitanje farizeja i herodovaca smije li se caru davati porez više je negoli jasan. Svakoj vlasti treba priznati njezina prava. Katoličeka Crkva je na Drugom vatikanskom saboru istakla da su država i Crkva, svaka na svom području, samostalne, da se moraju međusobno priznavati, da moraju biti u službi čovjeka, moraju se međusobno poštivati i brinuti se za opće dobra.

Obavijesti

Uz Dan kruha

"Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti,
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada."

Ivan 6,35

"I kao što se svetim apostolima pokazao u pravom tijelu, tako se i nama danas pokazuje u svetom kruhu, kako su oni gledajući njegovo tijelo vidjeli samo tijelo, ali promatrajući duhovnim očima vjerovali su da je on Gospodin Bog, tako i mi vidjeći tjelesnim očima kruh i vino gledajmo i čvrsto vjerujmo da je živo i stvarno Njegovo Presveto Tijelo i Krv. Na taj je način Bog nazočan međju svojim vjernicima stalno kako sam kaže: "Evo ja sam s vama do svršetka svijeta."
Mt 28,20

Isus nam nudi život, pokažimo svoju zahvalnost.