24. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Mt 18, 21-35
Jorge Luis Borgesa ima jednu pjesmu u kojoj se govori kako su se našli Kain i Abel u vječnosti. Pita Kain Abela; "brate, jesi li mi oprostio?" A Abel će;"što? Pa to što sam te ubio. Ja se toga ne sjećam" odgovori Abel. Oprostiti predpostavlja i zaboraviti. Tek tada možemo govoriti o potpunom oproštenju. Da bi naglasio veličinu opraštanja Jakov apostol kaže da za milosrdna čovjeka ne postoji Božji sud (Jak 2,13.)
Iz današnjeg Evanđelja možemo razabrati Isusov odgovor na pitanja, kolika puta moramo oprostiti bližnjemu, što da mu oprostimo i kakvo mora biti naše opraštanje.
Petar pokazuje spremnost, da bratu, koji se sedam puta ogriješio o njega, isto toliko puta i oprosti. Isus je taj broj sedamdeset puta pomnožio. Po tom računu trebao bi jedan drugome oprostiti četiristo dvadeset puta. Muž koji je imao svadljivu ženu, došao je na misao, da zapisuje i zbraja svoja opraštanja. Kada je dostigao tu brojku, stao je pred ženu i rekao: Draga ženo, oprostio sam ti sedamdeset puta sedam i time sam ispunio Isusovu zapovijed. Sada je mojem strpljenju kraj! - Da li je zaista ispunio Isusovu zapovijed? U zgodi o dvjema slugama Isus spominje novac. A to je samo prispodoba. Radi se o međusobnim odnosima. S bajoslovnom svotom, koja je bila oproštena prvom sluzi, Isus ukazuje kako visoko moramo cijeniti dobre međusobne odnose. Ne može ih nadomjestiti nikakav novac. Budimo pripravni oprostiti i najveće uvrede. Niska svota kod drugog sluge pokazuje, kako mi ljudi ponekad znamo biti kruti u sitnicama. Ako smo još i zlobni, zaista ne zaslužujemo drugo, nego što je zaslužio nevaljao sluga sa svojom bezdušnosti i nezahvalnosti Kako moramo oprostiti? Evanđelje nas uči, da moramo opraštati od srca. Dakle, ne ustima, ne samo izvana, ne s ogorčenosti, nego dobrohotno i s razumijevanjem. To ne znači, da smo neosjetljivi za uvrede i da nam je lako opraštati. To znači, da smo s Kristovom pomoći sposobni prerasti sve zamjerke, da smo sposobni oprostiti sve uvrede, da možemo ra¬zumjeti svaku slabost i uzdignuti se iznad svake zlobe. To, je opraštanje, koje nema ni broj ni granice, koje ne dozivlje u sjećanje pretrpljene nepravde i ne pravi mučenička lica. Muž, koji je zapisivao svoja opraštanja žena, nije je ljubio, a Kristovu zapovijed shvatio je pogrešno.
Deset tisuća talenata i sedamdeset puta sedam su brojke namijenjene srcu koje zna ljubiti. Samo takvo srce sposobno je razumjet: i ostvariti Kristovu zapovijed.
 |
 |
|
 |
 |
 |
|