Slavim Te, Oče, što si to sakrio mudrima i razumnima, a otkrio malenima…Tko su ti mudri i razumni, a tko su maleni?Mudri i razumni su u prvom redu koji su uvjereni da ne trebaju nikoga, koji bi im imao nešto reći, jer oni već sve znaju.Što ne znaju, toga nema.I što da Isus takvima kaže?Ovamo spadaju i oni koji tvrde, da je glas savjesti, ničiji glas.Isto tako nema nikoga koji bi sada ili nakon smrti sudio čovjekova djela.Dobro je, što koristi i loše, što šteti.S tom mjerom mjere i istinu i laž.Nadalje, mudri i razumni su oni, koji uvjeravaju sebe i druge, da je sva vrijednost života u tome, što čovjek pojede, popije, te koliko se još naužije drugih užitaka.Ovima pribrojimo još i one, za koje mudrost i razumnost leži u novcu. S njime kupuju, ne sama hranu i odjeću, već i zaposlenje i položaj, tužbu na sudu, pobjedu u takmičenju ili još i nešto drugo, a iznad svega to čine pod vidom poštenja.
Pa kako da se Isus osjeća među tako mudrima i razumnima? Pa što bi mislili o Njemu, da je bio uz njih?
Posve drugačije osjećao se među onima, koje je nazvao malenima. Među Nikodemima koji su Ga ispitivali o smislu sadašnjeg i vječnog života. Među Magdalenama, koje je grijeh bacio na tlo, a one su se željele podignuti i započeti no-vi život. Među Levijima, koji su se zaista bavili novcem, a ipak ih taj novac nije usrećio. Među Samaritancima, koji su imali srca za ranjenog stranca na putu, te su žrtvovali i vri-jeme i novac, da mu pomognu. Među gluhima, slijepima, hro-mima, gubavima, grešnicima i među svim opterećenima. Me-đu onima, koji su strpljivo i savjesno svakoga dana nosili ja-ram obiteljskih, službenih i drugih dužnosti. Među onima, ko-ji su radije podnosili nepravdu, nego da su je sami činili, koji su radije služili, nego gospodarili, koji su radije sami bili poniženi, nego da druge ponižavaju. Volio je biti među onima, koji su usred pokvarenosti i izrugivanja sačuvali čisto srce…
To su maleni, među kojima se Isus dobro osjećao. Radi njih je slavio Oca Nebeskog.
ĆIRIL (826./827. - 896.) i METOD (815. - 885.) 
